“Živim u najstarijem gradu Njemačke, koji su osnovali Rimljani prije više od 2000 godina”, rekao je Gregor, 59, iz Triera, grada od oko 110.000 stanovnika na bogatom jugozapadu zemlje i dijelu svjetski poznate vinske regije doline Moselle. Kratka udaljenost vožnje od granica Luksemburga, Belgije, Francuske i Nizozemske, Trier se često opisuje kao “u srcu Evrope”.
“Kada šetam psa”, rekao je Gregor, “vidim stare ljude koji traže hranu u kantama za smeće. Boli me. Prije dvadeset godina nisam vidio ovako nešto.”
Gregor, koji ima dva sina u 20-ima, radio je u finansijskoj industriji oko 40 godina dok prošlog ljeta nije ostao bez posla. Traži novi posao, ali u Luksemburgu, a ne u Njemačkoj, jer je “tamo penzioni sistem mnogo privlačniji, ceste su bolje, javni prijevoz besplatan”, piše Guardian.
Bit će među milionima Nijemaca koji će 23. februara izaći na birališta kako bi glasali na vanrednim općim izborima, nakon što se koalicija Socijaldemokrata (SDP), Slobodne demokratske stranke (FDP) i Zelenih raspala u novembru.
Gregor je bio jedan od stotina građana koji su s Guardianom podijelili šta misle o haotičnoj političkoj i ekonomskoj situaciji u najvećoj evropskoj ekonomiji.
Dok se većina ljudi složila da se za njemačku bolest prvenstveno može kriviti nedostatak prijeko potrebnih ulaganja u posrnulu saobraćajnu, energetsku, stambenu, obrazovnu i zdravstvenu infrastrukturu zemlje, mišljenja o tome kako bi se takva ulaganja trebala finansirati uveliko su se razlikovala.
Budući da je u prošlosti podržavao lijevo orijentirane stranke, Gregor će vjerovatno glasati za liberalnu, ali fiskalno konzervativnu FDP – stranku koju mnogi birači krive za pad koalicijske vlade, budući da je njeno vodstvo odbilo prihvatiti više javnog zaduživanja u skladu s njemačkom „kočnicom zaduživanja“, sadržanom u njemačkom ustavu nakon globalne finansijske krize 2008.
Kontroverzni zakon zabranio je saveznoj vladi da ima više od vrlo skromnog budžetskog deficita nakon 2016., a zahtijevao je od državnih vlada da uravnoteže svoje budžete od 2020.
“Možete vidjeti da smo izgubili prosperitet tokom posljednje decenije kada putujete Njemačkom, kada pogledate infrastrukturu”, rekao je Gregor. “Od prošloljetnog nogometnog turnira [Euro 2024.] svi znaju da imamo problema s našim vozovima. Nepouzdani su. Kad sam bio mlađi, vozovi su bili tačni, učinkoviti, pristupačni. Tu je i naša nesposobnost da prilagodimo svoju ekonomiju, riješimo problem produktivnosti i povratimo svoju [konkurentsku prednost]. [Bivša kancelarka Angela] Merkel nije iskoristila dobre godine. Nismo dovoljno ulagali, a ovo je rezultat.”
Kao i mnogi drugi ljudi iz država nekadašnje Zapadne Njemačke, Gregor se protivi finansiranju novih investicija s većim javnim dugom.
“Veći evropski i njemački dug neće riješiti naše probleme. Moramo ojačati našu privredu, stabilizirati naše društvo, a da bismo to učinili moramo uvesti reforme, naprimjer u naš sistem socijalne pomoći za nezaposlene”, rekao je. “Puno ljudi želi raditi honorarno, ali onda neće imati dovoljno za penziju. Ono što trebamo učiniti je: raditi duže, raditi više.”
Tokom godina kancelarskog mandata Merkel – perioda koje se većinom smatra sinonimom za privredni uspjeh, sigurnost i političku stabilnost – veliki dijelovi njemačkog društva, smatra Gregor, pomaknuli su se dalje ulijevo jer je Merkel sve više prihvaćala ideje lijevog centra, što je uključivalo njene odluke da napusti nuklearnu energiju, proširi socijalnu državu i otvori granice za više od milion tražitelja azila na vrhuncu evropskog razvoja.
Sada kada je jeftini plin iz Rusije presušio i njemačka industrija patila, što je dovelo do toga da se Njemačka suočava s trećom uzastopnom godinom recesije, raspoloženje se promijenilo u mnogim dijelovima zemlje.
SPD kancelara Olafa Scholza, tradicionalna snaga lijevog centra, pala je na nešto više od 15% u anketama. Savez desnog centra CDU/CSU udobno je u vodstvu s oko 30%, dok je antiimigracijska, euroskeptična, krajnje desna Alternative für Deutschland (AfD) porasla na više od 20%, što je čini drugom najjačom strankom.
Iako je Gregor zabrinut zbog imigracije i “otvorenih granica” i osjeća da Njemačka “uvozi probleme”, on se boji da će AfD “uništiti naše društvo”.
Dok se Gregor nada da će stranke iz političkog centra na kraju djelovati, on vjeruje da su političari i birači, posebno u zapadnom dijelu Njemačke, još uvijek previše ugodni da bi se pozabavili problemima koji druge birače tjeraju u političke ekstreme. “Bol”, rekao je, “još nije dovoljno oštar.”
Na drugom kraju zemlje, u Dresdenu, u bivšoj istočnonjemačkoj pokrajini Saskoj – gdje je AfD godinama slavio nevjerovatne izborne pobjede – živi 32-godišnja Franziska Roeber, univerzitetska naučna saradnica.
“Raspad koalicije sa sobom donosi mnogo neizvjesnosti”, rekla je. “Posebno s konzervativnim strankama koje su postajale sve konzervativnije, a desničarskim strankama sve više na snazi, koalicija je – barem na površini – bila neka vrsta političkog bedema protiv tih ideja. Sada toga više nema.”
Roeber će vjerovatno glasati za glavnu krajnje ljevičarsku stranku, Die Linke, ili Zelene, navodeći zdravstvo, klimatsku krizu, socijalne beneficije i povećanu podršku studentima kao teme koje će odlučiti o njenom glasu.
Međutim, bila je među mnogima koji su predviđali da će “neuvjerljiv” učinak Scholzove administracije, pokvaren unutarnjim sukobima, otvoriti put povratku CDU/CSU-a na vlast.
