Nekada je razvoj automobila bio prije svega stvar mehanike. Novi motor, poboljšani ovjes, učinkovitije kočnice ili kvalitetniji materijali — to su bile vijesti koje su obilježavale generacije vozila. Danas je, međutim, sve očitije da je automobil postao računar na točkovima. A softver koji ga pokreće i povezuje, ključna je, ali i najproblematičnija karika savremene autoindustrije.
U prosječnom automobilu danas se nalazi više od 100 elektronskih upravljačkih jedinica (ECU-a), od kojih svaka kontroliše neki aspekt vožnje, od motora i mjenjača, preko sistema pomoći vozaču, do klime i sjedišta. Sve to povezuju milioni linija softverskog koda. Tesla, koja je bila pionir u stavljanju softvera u središte vozila, često se navodi kao primjer.
Više od polovine njihovih inovacija ne leži u baterijama ili dizajnu, već u digitalnom operativnom sistemu automobila.
No upravo ta digitalizacija donosi probleme bez presedana. Softverske greške danas mogu doslovno zaustaviti automobil, blokirati vožnju ili izazvati da sistemi pomoći vozaču “polude” usred puta. U servis se više ne ide samo zbog zamjene dijelova, već i zbog ažuriranja softvera, nečega što smo donedavno poznavali samo iz svijeta digitalnih uređaja poput računara i mobitela.
U svijetu vozila u kojem je to do nedavno bilo nezamislivo, ovakve situacije mogu biti prilično frustrirajuće.
Proizvođači su pod pritiskom, jer razvoj softvera zahtijeva potpuno drugačije vještine od klasičnog inženjeringa kojim su se bavili do sada. Volkswagen je, primjerice, uložio milijarde u vlastitu softversku kompaniju Cariad, a rezultat je bio fijasko, problemi s kašnjenjima i greškama u kodu odgodili su lansiranje čitave generacije modela. Ford i General Motors takođe su morali priznati da bez pomoći specijaliziranih IT kompanija teško mogu pratiti tempo digitalne tranzicije.
Jedan od najvećih izazova je integracija sistema. Dok su donedavno različite funkcije imale vlastite čipove i zaseban softver, današnji trend je centralizacija, stvaranje jedinstvene računalne platforme koja upravlja svime. To donosi fleksibilnost i mogućnost bežičnih nadogradnji, ali i ogromnu složenost. Kada jedna komponenta zakaže, može povući cijeli sistem sa sobom, pa se automobil vrijedan 50 hiljada eura ponekad ne može ni otključati.
Kupci su podijeljeni. S jedne strane, softver donosi čudesne mogućnosti za ljubitelje digitalne tehnologije: bežična ažuriranja koja uvode nove funkcije, personalizirani infotainment, pa čak i povećanje snage motora jednim klikom. S druge strane, pretjerana digitalizacija, poput skrivenih kontrola na ekranima osjetljivim na dodir, izaziva frustraciju i osjećaj nesigurnosti kod većine vlasnika vozila.
Kako god bilo, bez naprednog softvera moderni automobili više ne mogu funkcionisati, a u budućnosti će biti sve digitalniji. Zbog toga sposobnost proizvođača da razvije i održava pouzdan softver postaje jednako važna kao i kvaliteta čelika ili dizajn karoserije.
Za industriju koja je stoljećima gradila svoj identitet na motorima i mjenjačima, to je radikalna promjena, i izvor brojnih problema. Možda nekima ideja o “smartphoneu na točkovima” zvuči privlačno, ali svaki kvar ili pad sistema podsjetnik je da digitalna revolucija nosi ogromne rizike. Softver je danas najveća slabost automobilske industrije.
