U mračnim dubinama Tihog okeana, daleko od sunčeve svjetlosti, odvija se gotovo nestvarna simbioza. Morski pauci iz roda Sericosura, otkriveni na tri različita metanska izvora na morskom dnu, razvili su strategiju preživljavanja koja ruši granice našeg razumijevanja života: na svom egzoskeletu uzgajaju bakterije koje koriste metan kao izvor energije — a potom ih jedu.
Umjesto da love druge morske organizme poput svojih rođaka iz plićaka, ovi pauci praktikuju primitivnu formu “poljoprivrede”. Žive na područjima gdje iz dna okeana izbijaju gasovi poput metana i metanola — hemikalije koje većina organizama ne može iskoristiti. Ali mikrobi koji nastanjuju površinu njihovog tijela upravo te gasove koriste za proizvodnju energije.
Naučnici su uočili da pauci direktno jedu bakterije sa vlastitog tijela. Bakterije ne rastu nasumično, već u pravilnim obrascima koji ostavljaju tragove nalik linijama kosilice nakon što ih pauci “obrste” svojim sitnim zubima.
Još je zanimljivije to što bakterije koje rastu na njima nisu iste kao one koje se nalaze u okolini. To sugerira da pauci biraju koje će mikroorganizme uzgajati — gotovo kao da sprovode selekciju korisnih vrsta.
“Oni su zapravo aktivni farmeri koji održavaju mikrobiološku zajednicu specijaliziranu za život na njima”, kaže Shana Goffredi, istraživačica s Occidental Collegea u Kaliforniji.
Da bi dokazali ovu neobičnu ishranu, naučnici su koristili radioaktivno obilježavanje ugljenika iz metana i pratili njegov tok — od bakterija, preko egzoskeleta, do tkiva pauka. Rezultat je bio jasan: ugljenik iz metana završava u tijelu pauka. Drugim riječima, paukovi jedu ono što uzgajaju, a to što uzgajaju pretvara otrovni gas u životnu energiju.
Bakterije također profitiraju: na tijelu pauka imaju sigurno stanište i mogu “putovati” ako se metanski izvor promijeni. Kad se to desi, pauk jednostavno ode na novo mjesto, noseći cijelu svoju mikro farmu sa sobom.
“Morski pauci bakterijama pružaju savršeno stanište”, objašnjava Erik Cordes sa Temple Univerziteta.
Ovo otkriće otkriva kako život uspijeva čak i u naizgled negostoljubivim sredinama. Na mjestima bez svjetlosti, bez biljaka i sa malo kiseonika, nastaju mikrosvjetovi u kojima simbioza omogućava preživljavanje. Slični odnosi već su poznati kod cevastih crva, ali svaki novi primjer, poput ovog, proširuje naše shvatanje genijalnosti prirode.
Morski pauci s dna okeana — nevidljivi farmeri — pokazuju koliko je evolucija snalažljiva i domišljata, posebno tamo gdje bi život, prema klasičnim kriterijima, trebao biti nemoguć.
