Naučnici brazilske opservatorije „Piko dos Dijas“ prvi put su uspjeli posmatrati proces formiranja prstenastih sistema Saturna, koji okružuju tu planetu i imaju promjer od oko 280.000 kilometara.
Prstenasti sistemi sastoje se od četiri prstena i raspršenog materijala oko malog ledenog tijela po imenu Hiron, koje kruži oko Sunca u prostranstvu između Saturna i Urana.
Hiron pripada klasi objekata poznatih kao kentauri, koji se nalaze u vanjskom dijelu Sunčevog sistema, između Jupitera i Neptuna. Ta tijela imaju osobine i asteroida i kometa.
Tijelo službeno označeno kao (2060) Hiron ima promjer od oko 200 kilometara i potrebno mu je oko 50 godina da obiđe Sunce. Kentauri su uglavnom sastavljeni od stijena, leda i složenih organskih jedinjenja.
Od njegovog otkrića 1977. godine, astronomi su povremeno posmatrali Hiron, a već godinama je poznato da ga okružuje neka vrsta materijala.
Najbolje podatke o Hironu naučnici su dobili 2023. godine, koristeći teleskop u opservatoriji „Piko dos Dijas“ u Brazilu. Na osnovu tih podataka zaključili su da je Hiron okružen jasno definisanim prstenovima – tri gusta prstena na udaljenostima od približno 273 kilometra, 325 kilometara i 438 kilometara od Hironovog centra te četvrtim prstenom na oko 1.400 kilometara od centra.
Ova vanjska struktura, otkrivena po prvi put, nalazi se neuobičajeno daleko od Hirona i, kako su naučnici naveli, potrebna su dalja posmatranja kako bi se potvrdila njezina stabilnost kao prstena.
Tri unutrašnja prstena smještena su u prašini koja se okreće u obliku diska.
Upoređujući podatke iz različitih godina, istraživači su primijetili značajne promjene u prstenastom sistemu, što je jasan dokaz da se prstenovi razvijaju u stvarnom vremenu, izjavio je Kristijan Lusijan Pereira, istraživač u Nacionalnoj opservatoriji u Brazilu i autor studije objavljene u časopisu Astrophysical Journal Letters.
Pereira je naveo da su Hironovi prstenovi vjerovatno sastavljeni uglavnom od leda pomiješanog s manjim količinama stijena, slično kao i Saturnovi prstenovi. Led, prema njegovim riječima, može imati ključnu ulogu u stabilnosti prstenastih sistema, jer njegove fizičke osobine omogućavaju da čestice ostanu odvojene, umjesto da se spoje u mjesec.
Hiron povremeno pokazuje ponašanje slično kometama, izbacujući gas i prašinu u svemir. Tako je 1993. godine čak imao mali rep, nalik onome koji se viđa kod kometa.
Naučnici smatraju da su Hironovi prstenovi možda ostatak sudara u kojem je uništen neki njegov mali mjesec, posljedica sudara sa svemirskim otpadom, ili materijal koji je sam Hiron izbacio – ili pak kombinacija svih tih faktora.
