Hiljade buradi industrijskog otpada prekrivaju morsko dno kod Los Angelesa i tamo stoje decenijama — ali naučnici još ne znaju u potpunosti koje hemikalije ovo podvodno smetljište ispušta u okolinu.
Novo istraživanje otkrilo je da su neke od hemikalija koje cure iz ovog „groblja buradi” snažno alkalne, dakle hemijski suprotne od kiselina — i još uvijek dovoljno koncentrisane da spriječe većinu oblika života u njihovoj blizini.
Između 1930-ih i ranih 1970-ih, radioaktivni otpad, otpad iz rafinerija, hemijski otpad, otpad od bušenja nafte i vojni eksplozivi odlagani su na 14 podvodnih deponija u dubokim vodama uz obalu južne Kalifornije, prema podacima Američke agencije za zaštitu okoliša (EPA).
Ovo ogromno podvodno smetljište postalo je poznato javnosti 2020. godine, kada je Los Angeles Times otkrio da su podmorski robotski pregledi otkrili desetine buradi rasutih po morskom dnu. Zatim su 2021. i 2023. godine daljnja istraživanja Instituta za okeanografiju Scripps identifikovala oko 27.000 oblika nalik buradima i više od 100.000 drugih objekata otpada na dnu mora. Neki naučnici sumnjali su da burad, od kojih su mnoga bila okružena bijelim „haloom” u sedimentu, sadrže pesticid DDT, danas zabranjen, budući da je područje jako kontaminirano tim otrovom.
Ali, ni danas se ne zna tačan broj buradi na morskom dnu — niti šta se nalazi u većini njih.
Sada su Johanna Gutleben, mikrobiologinja sa Instituta Scripps, i njene kolege objavili rezultate uzoraka sedimenata prikupljenih 2021. godine pomoću daljinski upravljanog podvodnog vozila, u blizini pet buradi. Utvrdili su da nivo kontaminacije DDT-om nije rastao bliže buradima, što znači da ta burad nisu sadržavala DDT.
Tri od analiziranih buradi imala su bijele haloe oko sebe, a svi uzorci iz njihove blizine pokazali su ekstremno visoku pH vrijednost (oko 12) i vrlo malo mikroba, pa tim tvrdi da su ta burad sadržavala kaustični alkalni otpad, koji može oštetiti organsku materiju i osloboditi visoke koncentracije potencijalno toksičnih metala.
Studija je objavljena u utorak, 9. septembra, u časopisu PNAS Nexus.
“Do sada smo uglavnom tražili DDT. Niko nije razmišljao o alkalnom otpadu, a sada ćemo možda morati tražiti i druge supstance”, rekla je Gutleben u saopštenju.
Iako uzorkovanje nije otkrilo tačne hemikalije, važno je napomenuti da proizvodnja DDT-a, kao i rafiniranje nafte, proizvode alkalni otpad.
“Jedan od glavnih otpadnih tokova iz proizvodnje DDT-a bila je kiselina, ali se ona nije odlagala u burad”, kazala je Gutleben. “To navodi na pitanje: Šta je moglo biti gore od kiselog otpada DDT-a, pa da završi u buradima?”
Kako su istraživači otkrili vrlo niske nivoe mikrobiološke DNK u blizini buradi, zaključili su da je alkalni otpad vjerovatno pretvorio dijelove morskog dna u ekstremna okruženja u kojima većina života ne može preživjeti. Ipak, pronašli su tragove specijaliziranih bakterija — vrsta prilagođenih alkalnim okruženjima poput dubokomorskih hidrotermalnih izvora i alkalnih vrela.
Tim je također otkrio kako nastaju neobični haloi. Kada alkalni otpad procuri iz buradi, reagira s magnezijem u vodi i stvara mineral magnezij-hidroksid, poznat kao brucit, koji formira tvrdu, betonsku koru. Brucit se zatim polako rastvara, održavajući visoku pH vrijednost u sedimentu i izazivajući reakcije u okolnoj morskoj vodi. To dovodi do formiranja kalcij-karbonata, koji se taloži kao bijela prašina oko buradi.
Budući da je alkalni otpad opstao više od pola stoljeća, umjesto da se brzo razgradio u morskoj vodi, naučnici smatraju da bi ga trebalo tretirati kao postojani zagađivač s dugoročnim utjecajem na okoliš, slično kao DDT, rekao je koautor studije Paul Jensen iz Instituta Scripps.
“Šokantno je da i nakon više od 50 godina još uvijek vidimo ovakve efekte”, kazao je.
Istraživači predlažu da se bijeli haloi koriste kao metoda identifikacije buradi koja sadrže alkalni otpad, kako bi se procijenio ukupni obim kontaminacije. Jensen je rekao da otprilike trećina do sada otkrivenih buradi ima haloe, ali još nije jasno hoće li se taj omjer zadržati kako se bude otkrivalo više buradi.
