U gradu u kojem je izrazito veliki broj onih koji su prodali svoja prijeratna imanja i kuće ili zamjenili ih za kuće i imanja sa srpskim porodicama iz općina Sarajevskog kantona, primjer nane Zekire Efendić baca tračak nade, da još uvijek postoje oni koji svoju imovinu zalažu za opće dobro i žele da ona služi svim drugim dobronamjernim ljudima.
Naime, nana Zekira Efendić iz Bratunca, koja je nakon povratka živjela sama u ovom gradu, nedavno je preselila na bolji svijet.
Kuću, okućnicu i garažu uvakufila je i poklonila Medžlisu Islamske zajednice Bratunac.
Potvrdili su ovo i u Medžlisu Islamske zajednice Bratunac. Objekti i zemlja u katastarskoj evidenciji nepokretnosti općine Bratunac vode se već na MIZ Bratunac.
Kuća je smještena u centru Bratunca, a nalazi se preko puta nekadašnje OŠ “Vuk Karadžić” te samoj blizini gradskog stadiona u Bratuncu.
Na stadionu su u maju 1992. Bošnjaci Bratunca dovođeni, zatim bespravno zatvarani u školi u fiskulturnoj sali, koja je služila kao logor.
U logoru su premlaćivani, zlostavljani i ubijani, a mnogi su svjedočili o ovom strašnom zločinu. Nažalost, i pored činjenica česta su osporavanja i zabrane obilježavanja.
Kuća koja je postala vakuf i nalazi se samo nekoliko metara od škole, dobar je pokazatelj svjedočanstva zlih vremena.
Primjer nane Zekire Efendić iz Bratunca, trebao bi poslužiti i ostalim širom manjeg bosanskohercegovačkog entiteta kako se u tišini i bez ikakve pompe i priznanja, voli rodna gruda.
Kako se čuva grunt, a isključivo radi budućih generacija.
Medžlis Islamske zajednice Bratunac u svom vlasništvu pored uvakufljene kuće u centru ovog grada ima i zemljište, gdje su sagrađeni džamija i stambeni objekt u kojem je donedavno bila i poslovnica jedne banke.
