U hladnim, planinskim uslovima Himalaja, slani, kalorični i energizujući po cha, ili puter-čaj, dio je svakodnevne rutine i čini značajan dio često oskudne tibetanske ishrane.
“Tibet je najviša visoravan na svijetu, pa je puter-čaj za nas kao posebna vrsta kiseonika” kaže Tsering Tamding la, tibetanski kuhar iz Oaklanda, Kalifornija.
Čaj je u regiju uveden još u 10. vijeku, a po cha je nastao više iz potrebe za preživljavanjem nego kao ritual, koristeći dostupne resurse planinskog područja: crni čaj iz Pemagula u Tibetu, puter i so kao glavni začin.
Tibetanska medicina vijekovima podržava kombinaciju putera i čaja kao sredstvo za jačanje tijela i uma. Za razliku od ceremonijalnog čaja u zemljama poput Japana, po cha gotovo da nema složenih rituala, to je jednostavan, osnovni napitak.
Iako sastojci djeluju jednostavno, priprema puter-čaja je prilično zahtjevna. Crni čaj je baza, posebno iz Pemagula, jer daje snažan temelj za masnu pripremu.
Snop čajnih listova natapa se dugo, dok ne postanu gotovo crni, što može trajati i do pola dana, prema Tamding la. Nakon toga, čaj se sipa u specijalni bambus-termos. Dodaju se nekoliko kašika putera, šaka soli, a ponekad i dodatno mlijeko, i sve se dobro mućka, „kao da pravite koktel“, kaže Tamding la. Iako se povremeno koristi puter od kravljeg mlijeka, najčešće je maslac od jaka, bogatiji i manje sladak (rezultat ishrane himalajskih jaka koja se bazira na travi i žbunju).
Pored ukusa, puter je cijenjen i zato što u tibetanskoj kulturi simbolizuje „bogatstvo, prosperitet i dugovječnost“.
Rezultat je čaj koji više liči na gustu supu nego na napitak i pije se u dubokim činijama koje se stalno dopunjuju — jedna porcija može imati nekoliko stotina gutljaja.
Na prvi gutljaj može djelovati neobično jer skoro da nema slatkoće, ali Tamding la kaže da je to standard za Tibetance, jer tibetanska kuhinja obično nije slatka. Njegova sestra Tashi dodaje:
“To je kao lagana supa koja je malo slana. Nije teška, ne osjećate ništa slično kremi ili puteru. Samo je umirujuće bogata. U hladnoj klimi, osjećate se potpuno zadovoljno”.
Kao supa, po cha se često pije sam ili uz komad svježeg hljeba. Jedna uobičajena praksa je da se čaj prelije preko tsampe, brašna od pšenice, i napravi hranljiva kaša.
Na Himalajima ispijanje ovog čaja nije trend, to je način života.
“Naši roditelji, i njihovi roditelji, svi su pili. Mi ga pijemo kao Amerikanci svoju jutarnju kafu”, kaže Tashi Tamding la.
