Evo pitanja koje vam vjerovatno nikad nije palo na pamet: Kako mirišu egipatske mumije? Međunarodni tim istraživača ima iznenađujući odgovor: drvenasto, začinjeno i slatko.
Iako su arome nevidljive ljudskom oku, one su zapravo hemijske molekule.
Stoga su istraživači koristili plinsku kromatografiju (metoda koja mjeri komponente u uzorku) i masenu spektrometriju (tehnika koja identificira spojeve) za analizu hemijskih molekula koje emitiraju devet mumija u Egipatskom muzeju u Kairu.
Također su angažirali profesionalne ljudske “njuškale” (da, to je stvar) kako bi opisali kvalitet, intenzitet i ugodnost mirisa.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Journal of the American Chemical Society.
Koristeći analize, istraživači su kategorizirali potječu li mirisi od drevne tehnike mumificiranja, modernih proizvoda za konzerviranje ili potencijalnih ostataka pesticida i/ili od prirodnog propadanja tijela – sve s potpuno neinvazivnim i nedestruktivnim metodama.
To što je miris kao drvenast, začinski i sladak nije iznenađujuće, s obzirom na to da se smirnu, tamjan i smole drveća – poput bora – obično koristilo u procesu mumificiranja.
Za stare Egipćane, mumificiranje je bila važna mrtvačnička praksa čiji je cilj bio očuvanje tijela i duše za zagrobni život kroz detaljan ritual balzamiranja pokojnika korištenjem ulja, voskova i balzama.
Praksa se razvijala tokom vremena, a identificiranje različitih tehnika i korištenih materijala nudi uvid u doba, lokaciju i socioekonomski status pojedinca koji se mumificira.
Tačnije, ugodni mirisi bili su povezani s božanstvenošću i čistoćom, dok su loši mirisi signalizirali kvarenje i propadanje.
Istraživači sada planiraju rekonstruirati miris drevnih mumificiranih tijela kako bi podijelili ovaj netradicionalni pristup proučavanju egipatskih mumija, kao i istaknuli drevno mirisno nasljeđe, piše Gizmodo.
