Erozija rijeke Arun, koja teče kroz Nepal, Tibet i Indiju, donosi dva milimetra godišnje na najviši vrh svijeta, Mount Everest, tvrde znanstvenici s University College London.
Mount Everest je viši od 15 do 50 metara zbog rijeke Arun, koja nagriza stijene i soli u svom koritu, koji s protokom vode dosežu vrh, pokazuju nova istraživanja.
Ispiranje tla u rijeci Arun 75 kilometara udaljenoj od Mount Everesta pridonosi njezinom rastu ne većem od dva milimetra godišnje, kažu istraživači s University College London.
“To je pomalo poput iskrcavanja tereta s broda. Brod postaje lakši i stoga pluta na višoj točki. Slično tome, kada kopno postane lakše, može plutati na malo višoj točki”, Adam Smith, jedan od autora studija, rekao je BBC, prenosi RTCG.
Himalaje su nastale prije 40 do 50 milijuna godina zbog pritiska izazvanog sudarom indijske i euroazijske tektonske ploče, a pomicanje ploča i danas je glavni razlog kontinuiranog rasta te planine u Aziji. Ali sliv rijeke Arun također doprinosi, kažu istraživači iz Londona.
Dok teče kroz Himalaje, rijeka nosi materijal koji se nalazi u njenom koritu i potječe iz Zemljine kore.
To smanjuje pritisak na sloj tla ispod kore, uzrokujući da se tanka kora savija i pluta uzvodno.
Taj se fenomen naziva izostatički skok, a zbog njega rastu Mount Everest i druge planine u tom području, poput vrhova Loca i Makalu, četvrti i peti najviši vrh na svijetu, pokazalo je istraživanje objavljeno u časopisu “Nature Geoscience”.
“Mount Everest i obližnji vrhovi rastu jer ih izostatički skok podiže brže nego što ih erozija uzrokuje pad. Koristeći GPS, možemo vidjeti da rastu za oko dva milimetra svake godine, a sada bolje razumijemo zašto se to događa ”, kaže Matthew Fox. , jedan od istraživača, za BBC.
Neki geolozi koji nisu sudjelovali u istraživanju kažu da je teorija znanstvenika iz Londona uvjerljiva, no mnogi njeni aspekti još uvijek nisu dovoljno jasni.
Mount Everest je na granici Kine i Nepala, a sjeverni dio planine je u Kini.
Rijeka Arun teče kroz Tibet do Nepala, spajajući dvije druge rijeke i formirajući rijeku Kosi, koja teče kroz sjevernu Indiju i zatim se ulijeva u Ganges.
Erozija je karakteristična za Arun zbog strmih planina u koje se usječe i snage koju ima, što mu omogućuje da nosi velike količine kamenja i soli svojim tokom.
No, znanstvenici iz Londona ističu da je najvjerojatnije dobio svoju snagu kada je prije 89.000 godina “zauzeo” neku drugu rijeku ili neku vodenu površinu u Tibetu, što je u geološkom smislu bilo u relativno novijoj povijesti.
Su Han, akademik s Kineskog sveučilišta geoloških znanosti, predvodio je istraživanje dok je bio na Sveučilištu u Londonu.
“Promjena u visini Mount Everesta stvarno nam pokazuje koliko je dinamična priroda Zemljine površine. Odnos između erozije rijeke Arun i pritiska koji vrši Zemljin omotač odozgo uzrokuje da Mount Everest bude viši nego što bi biti bez toga”, kaže stručnjak.
Preuzimanjem još jednog vodenog sustava u Tibetu prije 89 tisućljeća, Arun je vjerojatno stekao i sposobnost ispiranja ogromnih količina stijena i drugih materijala.
Stoga se ono što su istraživači primijetili čini posve ostvarivim, kaže Hugh Sinclair, stručnjak sa Škole geoloških znanosti Sveučilišta u Edinburghu, koji nije bio uključen u studiju.
Ali još uvijek postoje velike neizvjesnosti oko točnog opsega usjecanja i produbljivanja riječnog korita i posljedičnog izdizanja tla na obližnjim planinskim vrhovima, prema Sinclairu.
“Prije svega, izazovno je predvidjeti usjeke korita tako velikih slivova do kojih dolazi kada jedna rijeka preuzme drugu rijeku ili jezero”, kaže Sinclair.
