U trenutku kada je navršio 18 godina, Bohdan, mladić iz zapadne Ukrajine, spakovao je svoje stvari, oprostio se s porodicom i krenuo na vojnu obuku. Svjestan je opasnosti u koje ulazi, ali odlučan – ne želi da drugi ratuju umjesto njega.
Bohdan je jedan od sve većeg broja mladih Ukrajinaca koji se dobrovoljno prijavljuju u vojsku čim zakonski postanu punoljetni. Iako bi mogli čekati mobilizaciju, odlučuju djelovati odmah, često svjesni da se možda nikada neće vratiti svojim domovima.
Za ove tinejdžere, rat nije apstrakcija. To je svakodnevna stvarnost. Neki su već izgubili prijatelje na frontu. Drugi su odrasli uz zvuk sirena i izvještaje o ruskim napadima. Kako napreduje treća godina ruske invazije, mladi sve više osjećaju moralnu dužnost da brane zemlju, bez obzira na strahove koje nose.
Ukrajinska vlada planira pojačati mobilizaciju kako bi popunila redove, ali mnogi mladi ne čekaju poziv. Iako je u društvu prisutan i otpor, posebno među roditeljima koji strahuju za živote svoje djece, poruke solidarnosti i patriotizma dominiraju među generacijom Z.
Jedan 18-godišnjak rekao je:
Znam da bih mogao poginuti. Ali radije ću umrijeti boreći se za Ukrajinu nego bježeći od nje.
Volontiranje ne dolazi samo iz bijesa prema agresoru – već iz dubokog osjećaja odgovornosti. Ukrajinski tinejdžeri znaju da se rat ne može dobiti bez žrtve. Mnogi vjeruju da će njihova generacija odigrati ključnu ulogu u budućnosti zemlje.
Dok svijet raspravlja o oružju i diplomatiji, ukrajinska omladina donosi najtežu odluku – svjesno ulaze u rat, noseći teret nacije na svojim mladim ramenima.
