Bijeli nišani u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari svjedoče o genocidu počinjenom u julu 1995. godine nad Bošnjacima tog područja.
Iz kruga bivše Fabrike akumulatora u Potočarima sunoć su do prostora Musale u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari izneseni su tabuti s posmrtnim ostacima 14 novoidentifikovanih žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine u Srebrenici.
Mladi Muhamed Efendić koji je kao dijete preživio genocid oprostio se od babinih amidža, Hasiba i Ćamila Efendića.
“Ovo ovdje mi je od babe amidža, koji je ubijen ovdje pred kućnim pragom, tu smo ga našli, bio je stopostotni invalid, čovjek od nekih 60-tak godina”, kazao je Muhamed.
“Ja sam bio mali, prešao sam s konvojem, a ovo ovdje su mi amidže koje su prešle preko šuma. Ja sam bio dijete, malo toga se sjećam, znam da smo s konvojem prešli”, rekao je Muhamed koji je izgubio brojne članova porodice u genocidu, prenosi AA.
“Ja sam izgubio babu, dedu, dvojicu amidža od babe, dajdžu, tetka, a od ove rodbine dalje ne znam ni sam”, dodao je Muhamed, istakavši da mu je svake godine teže kada dođe u Potočare.
“Svaki put je teško, bilo je teško kad su nestali, kad su ih našli, sad ih ukopavamo, ne zna se kad je teže. Babu sam ukopao 2017., dedu 2007., od njih smo pronašli samo dvije lobanje”, rekao je on.
Sedina Malagić oprostila se od brata Ahmeta Jašarevića koji je imao 24 godine kada je ubijen u genocidu.
“Ovo mi je brat, identifikovan je 2007. godine nakon 17 godina. Ima porodicu u Americi i niko nije došao prije da se ukopa”, rekla je Malagić, koja nije mogla mnogo pričati zbog duboke boli.
“Boli, 29 i 59 godina da prođe, opet boli, ne mogu više”, rekla je Malagić koja je izgubila brojne članove porodice u genocidu.
“Suprug, brat, svekar, djever, amidžići, tečići, puno, duplo više nego što je ostalo živo. Ne mogu ništa više”, kazala je ona.
