Ako želi da zadrži čvrst grip na vlasti nakon izbora u Njemačkoj 23. februara, mora da bude u mogućnosti da formira koaliciju sa kojom može da sarađuje. To zahtijeva da manji njemački politički akteri pretrpe gubitke, a neki od njih da dožive toliku štetu da se neće ni pojaviti u parlamentu, piše Politico.
Merz je bio prilično iskren u pogledu idealnog scenarija: Njegova centar-desna Kršćansko-demokratska unija (CDU) mora da postigne “dobar rezultat na izborima” tako da “samo jedan koalicioni partner bude potreban, a nikako dva”, rekao je prošle godine.
Još bolje, on bi imao izbor o kojem koalicionom partneru da sarađuje, kako bi ih igrao jedne protiv drugih.
„Želim da strateški osiguram da imamo najmanje dvije opcije ― i da nam je potrebna samo jedna”, rekao je u nedjeljnoj debati. Što se tiče tih opcija, dodao je: „moguće Socijaldemokrate, moguće Zeleni.”
Naravno, politika se rijetko odvija tako uredno.
Prije svega, iako CDU i njen bavarski sestrinski partner, Kršćansko-socijalna unija (CSU), imaju solidne rezultate u anketama, možda ne postižu onoliko koliko bi trebalo.
„Glavno pitanje je zašto CDU ne dobija više podrške nego što trenutno ima?”, rekao je Robert Grimm, direktor politike i društvenih istraživanja u anketarskoj kompaniji Ipsos u Nemačkoj. „Trideset posto nije mnogo za CDU.”
Pored toga, Merzova visokorizična strategija ne zavisi samo od uspjeha njegove vlastite stranke, niti čak od uspjeha radikalno desne Alternative za Njemačku (AfD) ― koja je trenutno druga na anketama, ali je isključena kao koalicioni partner od strane glavnih njemačkih stranaka. Umjesto toga, ona zavisi od broja manjih stranaka koje osvoje mjesta u Bundestagu.
Konačni zaključak: Što manje stranaka ostane u igri, to je bolje za Merzovu koaliciju.
Pogledajmo potencijalne sudbine manjih njemačkih stranaka i kako bi to moglo odrediti sudbinu sljedećeg kancelara.
Pored Merzove CDU, AfD-a, SPD-a i Zelenih, tri stranke se bore za politički opstanak. Daleki ljevičari, radikalno ljevička Alijansa Sahre Wagenknecht (BSW) i liberalna Slobodna demokratska stranka (FDP), koja je ušla u vladu nakon izbora 2021. godine, sve su na ivici da dostignu prag od pet procenata, koji moraju da pređu kako bi osvojile mjesta u Bundestagu od 630 mjesta.
Ako ne uspiju, njihova nepodijeljena mjesta bit će proporcionalno raspodijeljena među strankama koje osvoje mjesta, čime će podržati buduću vladajuću koaliciju.
Drugim riječima, nekoliko procentnih poena može napraviti razliku između još jedne političke snage na opozicionim klupama, ili potpune eliminacije malih stranaka i dodatnih mjesta za koaliciju predvođenu CDU-om.
Na izbornu noć, dakle, Merzov tim ne samo da treba pobedu CDU/CSU, već će se i moliti za to da Ljevica, BSW i FDP pretrpe teške gubitke.
Na dan izbora, Nijemci glasaju sa dva glasa: jedan za stranku i jedan za kandidata u njihovoj izbornoj jedinici, koji može osvojiti direktnu kartu u Bundestag ako bude najuspješniji u toj lokalnoj izbornoj jedinici.
Oba glasa omogućavaju strankama ulaz u Bundestag. Ako stranka osvoji najmanje 5 procenata glasova stranke, ulazi bez obzira na sve. Ako ne dostigne prag od 5 procenata, ali osvoji tri direktna mandata, dobija pravo na određeni broj mjesta (proporcionalno njenom udjelu). Ova rupa u sistemu spasila je Ljevicu 2021. godine, kada je propustila prag za samo 0,1 posto, ali je prošla zahvaljujući tri osvojena mjesta u izbornim jedinicama.
Usprkos historijskom uspjehu, naročito u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, popularnost Ljevica je opala na posljednjim izborima. Danas je ta daleka ljevica, nasljednica Socijalističke jedinstvene stranke koja je vladala bivšom Istočnom Njemačkom, na oko 5 procenata, što znači da bi njen opstanak mogao zavisiti od toga da li će ponovo osvojiti tri mjesta u izbornim jedinicama.
U vezi sa tim, “misija sijede kose”: Tri istaknuta (sijeda) čoveka koji su zaduženi za osvajanje direktnog glasa u svojim izbornim jedinicama, što bi im omogućilo ulazak u Bundestag.
Međutim, to je težak zadatak. Ljevica je 2021. godine uspjela da osvoji mjesta u izbornim jedinicama zahvaljujući velikom broju podijeljenih glasova. Biraci Zelenih i Socijalista su glasali za kandidate sa far-left kandidaturama kako bi povećali šanse za crveno-zeleni koalicioni savez koji bi uključivao Ljevicu.
Sada, međutim, “sasvim suprotno”, kaže Joachim Behnke, stručnjak za izborne sisteme i profesor političkih nauka na Univerzitetu Zeppelin u Friedrichshafenu. Ovog puta, birači Zelenih i Socijaldemokrata koji dijele svoje glasove između njih dvoje “oštetit će šanse svojih vlastitih stranaka da postanu koalicioni partner CDU-a.”
