Max Mara je globalno prepoznatljiva po svojim elegantnim, ozbiljnim krojevima i klasičnim kaputima od devine dlake. No, ove sezone, modna kuća je sve iznenadila – na reviji održanoj u raskošnoj Palati Caserta kraj Napulja, sve je počelo sa – ultra kratkim šorcevima.
Uski, visoko rezani, šorcevi su podsjetili na stranice magazina Vogue, ali prava inspiracija bila je italijanski neorealistički film Riso Amaro (Gorka riža) iz 1949. godine i 19-godišnja Silvana Mangano u blatnjavom rižinom polju – u mokrim šorcevima i čarapama, na slici koja je obišla svijet, piše Guardian.
„Film je bio ono što je italijansku modu dovelo u domove ljudi, ono gdje je stil zaista rođen“, rekao je Ian Griffiths, kreativni direktor Max Mare. „Ali, kasnije je Silvana rekla da nije znala da će njen lik biti toliko seksualizovan, i nije joj bilo baš prijatno.“ Zato, objašnjava, „želim uzeti tu sliku i sagledati kako se promijenio položaj stvarnih žena. Ideja je ponuditi ženama nešto što žele nositi – ili barem čemu teže.“
Griffiths ne dizajnira za idealizovane ženske likove, već za stvarne žene. A kada se govori o napuljskom stilu, neizostavna je Sophia Loren – pa su nakon šorceva uslijedili modeli u Bardot bluzama, širokim suknjama i svilama zavezanim oko kose.
„Zamislite koliko je žena gledalo L’Oro di Napoli (Zlato Napulja) i zatim kupilo karirani stolnjak, Chianti i bluzu dubokog dekoltea“, kaže Griffiths. „Sophia je, za razliku od Mangan, imala kontrolu nad svojom seksualnošću.“
Naravno, bilo je i kultnih kaputa – čak 75% proizvodnje Max Mare čine upravo kaputi. No bilo je i popularnih „pidžama za dan“, koje su lepršale na povjetarcu, kao dokaz da neki komadi ipak pređu s piste na ulicu.
Najveći kontrast donijele su – ravne cipele s resama. U Ferranteinim napuljskim romanima, Liline cipele predstavljaju društvenu mobilnost. Ovdje, pod lukovima aristokratske palače, one postaju simbol otpora.
Na pitanje da li je ispravno romantizirati napuljsku poslijeratnu bijedu i stil, Griffiths odgovara: „Šta moda uopšte treba raditi? Mi možemo skrenuti pažnju na vrijeme i mjesto, i kreirati idealiziranu, dotjeranu verziju stvarnosti. Umjetnost je istina, a moda – fantazija.“ Dizajner, koji priznaje da su ga nazivali „kulturnim vampirom“, dodaje: „Nikad nisam tvrdio da sam umjetnik!“
Revija je kruna cruise sezone – linija koja je nekada bila namijenjena jahtama na Karibima, a sada cilja na one koji žele „mali luksuz“ nakon praznika. Luksuzni brendovi tu pokazuju mišiće – a Max Mara, tiha italijanska modna sila s godišnjim prometom od 1,6 milijardi funti, to svakako jeste.
Max Mara je bila jedan od prvih brendova koji je pravio gotovu modu za srednju klasu, i do danas je sinonim za čist, ozbiljan izgled – te za moćne žene. Kada je Nancy Pelosi 2018. nosila crveni Max Marin kaput na sastanku s Donaldom Trumpom, to je postao simbol „stilizovanog otpora“.
Max Mara je osnovana 1951. – iste godine kada je Ruth Orkin snimila kultnu fotografiju American Girl in Italy, koja je pokrenula razgovor o feminizmu, slobodi i muškom pogledu – i o kojoj Griffiths često razmišlja.
Ali, povratak napuljskoj glamuroznoj prošlosti kroz vizure žena poput Mangano i Loren nije bez izazova. „Razgovarali smo o tome“, kaže Griffiths, „ali u slučaju Silvane Mangano osjećali smo da je ispravno – jer smo joj vratili dostojanstvo. Ovo je odjeća koju žene nose – a ne odjeća koja nosi njih.“
