Uprkos nedostatku dokaza, legendarna bića poput čudovišta iz Loh Nesa i Bigfuta već vijekovima pobuđuju ljudsku maštu. Međutim, postoji još jedno, manje poznato kriptidno biće, čija su viđenja zabilježena vijekovima unazad, naročito u folkloru lokalnih zajednica.
Ovo stvorenje, nalik dinosaurusu, navodno podsjeća na dugovratog, zdepastog sauropoda. Prema pričama Bantu naroda u centralnoj Africi, ono se kreće kroz močvare i rijeke bazena Konga. Opisano je kao nešto veličine između nilske konjice, nosoroga i slona.
Njegovo ime je mokele-mbembe.
Iako su izvještaji o ovom stvorenju postajali rjeđi tokom prošlog vijeka, National Geographic navodi da su viđenja ponovo u porastu. Dakle, da li zaista postoji drevni reptil u srcu Konga, ili je ovo još jedan slučaj pogrešne identifikacije – što je često slučaj s kriptidima?
Prvi izvještaji o mokele-mbembeu postali su poznati evropskoj javnosti u vremenu kada su priče o egzotičnim afričkim stvorenjima, čudovištima i dinosaurima bile izuzetno popularne, piše Popular Mechanics.
Paleozoolog dr. Darren Neish objašnjava da je ideja o džinovskim, prahistorijskim stvorenjima u Africi dobila na zamahu zahvaljujući književnim djelima kao što su The Last Haunt of the Dinosaur (1908) Henryja Francisa i Beasts and Men (1909) zoologa Karla Hagenbecka.
U to vrijeme, afričke kišne šume bile su predmet fascinacije i istraživanja zapadnih naučnika. Između 1909. i 1910. godine, američki predsjednik Teodor Ruzvelt predvodio je ekspediciju kroz tropsku Afriku, s ciljem lova i prikupljanja uzoraka za Nacionalni muzej prirodne istorije u Vašingtonu. U isto vrijeme, muzeji su otkrivali fosile diplodokusa, brontosaura i drugih sauropoda.
Mediji i literatura, naročito zapadnjački, nastavili su da održavaju ideju da je Kongo dom misterioznih kriptida. Filmovi poput Baby: Secrets of the Lost Legend i Jurassic Park dodatno su popularizovali ideju o dinosaurima koji možda još uvijek žive među ljudima.
Povijesni kontekst također igra veliku ulogu u fenomenu mokele-mbembea. Edward Guimont, profesor svjetske istorije na Bristol Community College-u, tvrdi da su Evropljani gledali na centralnu Afriku kao na “primitivnu” oblast, gdje civilizacija – pa čak i evolucija – nisu napredovale istim tempom kao u Evropi.
Prema Guimontu, zapadna misija “civilizacije” uključivala je i “otkrivanje” lokalnih mitova, čak i kada su te priče već bile poznate domorodačkom stanovništvu.
Primjer za to je okapi – životinja koja izgleda kao križanac između zebre i žirafe. Iako su je ljudi centralne Afrike poznavali vijekovima, prvi put je postala poznata široj javnosti 1901. godine, kada ju je britanski guverner Ugande, Sir Harry Johnson, poslao u Londonsko zoološko društvo. Britanski akademici su je nazvali “afričkim jednorogom”, iako za ljude u Kongu nije bila ništa novo.
Ova kolonijalna percepcija mogla bi objasniti zašto su mnoge priče o mokele-mbembeu možda pogrešne interpretacije stvarnih životinja, umjesto dokaza o živim dinosaurusima.
Paleozoolozi i kriptozoolozi tvrde da viđenja mokele-mbembea mogu biti rezultat pogrešne identifikacije stvarnih životinja.
Loren Kolman, direktor Međunarodnog muzeja kriptozoologije u Portlandu, smatra da su najvjerovatniji kandidati vodeni nosorozi, veliki reptili ili čak meke kornjače koje su često viđene u Kongu.
Neki raniji izvještaji govore o biću koje je većinom potopljeno u vodi, sa dugim vratom koji viri iznad površine. Ovo bi moglo biti tumačenje mekoklopnih kornjača ili velikih zmija, koje nastanjuju ovo područje.
Dr. Naish dodaje da ljudi često vide ono što očekuju da će vidjeti. Primjer za to su prve zabilježene priče o pigmejskom nilskom konju, koje su ga opisivale kao “nepoznatu divovsku svinju”.
Jedan od razloga za povećanje viđenja mokele-mbembea u posljednjim godinama mogao bi biti brza deforestacija Kongoanskog bazena.
Između 2002. i 2023. godine, Demokratska Republika Kongo izgubila je skoro 10% svog šumskog pokrivača i 6,6% svoje primarne tropske šume, prema podacima Global Forest Watch-a.
Ovo znači da se mnoge životinje prisilno sele ili postaju izloženije, što povećava šanse da ih ljudi primijete – i možda pogrešno identifikuju.
Teorija da je mokele-mbembe preživjeli sauropod dinosaur dio je onoga što stručnjaci nazivaju “paradigmom prahistorijskog preživljavanja”.
