U krajnjem primjeru onoga što nikako ne treba pokušavati kod kuće, jedan čovjek koji se svjesno izlagao otrovu nekih od najopasnijih zmija na svijetu doprinio je razvoju širokospektralnog protuotrova. Za sada je ovaj protuotrov testiran samo na miševima (većina ljudi nije sklona takvom riziku), ali autori novog naučnog rada vjeruju da su blizu kreiranju jedinstvenog protuotrova koji bi mogao djelovati protiv većine zmijskih ugriza u svijetu.
Svake godine oko 100.000 ljudi umre od ugriza zmije, a mnogi koji prežive ostaju bez udova ili zadobiju trajna oštećenja. Većinu tih tragedija protuotrovi bi mogli spriječiti, ali za mnoge od preko 600 relevantnih vrsta zmija protuotrov uopće ne postoji – zbog visokih troškova razvoja i činjenice da žrtve često dolaze iz siromašnijih regija.
Trenutne metode zahtijevaju da se protuotrov razvija zasebno za svaku zmiju, a često i za različite podvrste iste vrste. Klinike moraju imati zalihe specifične za svaku lokalnu zmiju, što je veliki teret za manje zdravstvene ustanove.
Istraživački tim razvio je jedinstven protuotrov koji je miševima pružio potpunu zaštitu protiv 13 vrsta zmija iz porodice Elapidae, uključujući kobre, taipane, crne mambe i neke morske zmije. Djelomična zaštita postignuta je kod još šest vrsta.
Cilj je zaštita protiv svih zmija koje koriste neurotoksine, što uključuje otprilike polovinu otrovnih vrsta zmija na svijetu.
Tim Friede je zaljubljenik u zmije koji ih godinama skuplja. Svjestan rizika od ugriza, odlučio je – poput legendarnog Mitridata VI – da razvije imunitet tako što će se postepeno trovati.
Sam sebi je davao 24 injekcije tokom četiri mjeseca prije nego što je počeo primati čisti otrov direktno iz zmije. Na vrhuncu, njegov organizam je proizvodio ogromne količine antitijela specifičnih za zmijski otrov, i imao je više takvih antitijela nego prosječan čovjek ima ukupno.
Ukupno je primio 654 autoimunizacije protiv 16 vrsta zmija i dozvolio da ga ugrizu 202 puta.
Biotehnološka kompanija Centivax otkrila je Friedea u trenutku kada se povlačio iz eksperimentisanja. U saradnji s akademicima analizirali su njegova antitijela i otkrili LNX-D09, molekul sposoban da blokira toksine mnogih zmija.
Kombinacijom LNX-D09 i varespladiba – malog molekula koji inhibira otrov PLA2 – postignuta je zaštita protiv devet različitih vrsta. Dodavanjem trećeg antitijela, SNX-B03, spektar zaštite dodatno se proširio.
“Kod tri komponente imali smo dosad neviđeni nivo zaštite – 13 od 19 vrsta potpuno, a ostale djelimično,” izjavio je dr. Jacob Glanville.
Zahvaljujući ovakvom pristupu, proizvodnja protuotrova je jednostavnija i čistija, za razliku od tradicionalne metode gdje se zmijski otrov ubrizgava u konje kako bi se razvila antitijela. Takvi protuotrovi često izazivaju nuspojave zbog dodatnih nečistoća.
Monoklonska antitijela poput LNX-D09 i SNX-B03 proizvode se u velikim bioreaktorima i već se koriste u brojnim lijekovima širom svijeta.
Sve testirane zmije bile su neurotoksične. Međutim, zmije iz porodice Viperidae – kao što su zvečarke i ljutica – koriste drugačiji mehanizam djelovanja (npr. razaranje tkiva i koagulaciju), pa će za njih biti potrebna drugačija kombinacija molekula.
Iako Centivax planira razviti i protuotrov za zmije ljutice, taj dio istraživanja još uvijek je u ranoj fazi.
Testiranja na ljudima još nisu sprovedena, ali miševi su dobar model jer zmijski otrovi djeluju na puteve koji su slični kod svih sisara. Kombinacija samo 3-4 molekule mogla bi omogućiti jeftiniju, dostupniju i univerzalniju proizvodnju.
Ideja je da svaka klinika ima samo dva univerzalna protuotrova – jedan protiv Elapidae (npr. kobre) i drugi protiv Viperidae (npr. zvečarke), što bi bilo dovoljno za većinu svijeta.
Glanville zaključuje da bi sličan proces mogao biti primijenjen i na pauke i škorpione, ali zbog evolutivne udaljenosti organizama bila bi potrebna potpuno nova “koktel” kombinacija.
I na kraju – poruka budućim “Timovima Friedeima”:
“On je uradio nešto izuzetno, ali sada kada je to postignuto, nema potrebe da iko ponavlja ovaj jedinstveni eksperiment,” poručuje Glanville.
