Na sastanku u Sarajevu, s predstavnicima 11 država članica Europske unije, uključujući Njemačku, Italiju i Francusku, koji je bio fokusiran na implikacije EU Zakona o kritičnim sirovinama (Critical Raw Materials Act), organizacije civilnog društva iz Bosne i Hercegovine uputile su jasan i hitan poziv na usklađivanje zaštite prirode u BiH s europskim standardima.
O planiranim projektima eksploatacije nikla i kobalta na Ozrenu te litijuma na Majevici govorili su Zoran Poljašević iz Ekološkog udruženja “Ozrenski studenac” Doboj i Snežana Jagodić Vujuć iz Ekološkog udruženja “Eko put” Bijeljina. Svoja zapažanja iznijeli su i Davor Šupuković iz Udruženja građana “Fojničani” Maglaj te Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu Banjaluka. Predstavnici Europske unije predstavili su Critical Raw Materials Act, naglašavajući da bi se eksploatacija kritičnih minerala u Bosni i Hercegovini trebala provoditi u skladu s istim standardima i praksama koji vrijede u državama članicama Europske unije.
Međutim, prisutni ekološki aktivisti istaknuli su da ne vide isti entuzijazam Europske unije kada je riječ o standardima zaštite prirode. Dok europski prosjek zaštićenog teritorija iznosi 26%, u BiH taj udio iznosi svega 3%, što su aktivisti ocijenili alarmantnim i potpuno neprihvatljivim.
Ekološka udruženja naglasila su da razumiju globalne prioritete EU-a u osiguravanju alternativnih izvora kritičnih mineralnih sirovina, ali ne mogu prihvatiti pasivan stav prema postizanju standarda zaštite prirode u BiH. Stoga su zatražili odlučno partnerstvo s Europskom unijom u usklađivanju standarda zaštite okoliša, jer od domaćih korumpiranih vlasti ne očekuju nikakvu podršku.
Ekološki aktivisti također su naglasili da se izdavanje dozvola za projekte rudarenja u BiH ne temelji na europskim standardima, već na domaćim zakonima koji se očigledno mijenjaju prema interesima investitora. To se najbolje vidi u promjeni Zakona o detaljnim geološkim istraživanjima Republike Srpske, gdje je lokalna zajednica isključena iz odlučivanja, što predstavlja direktno kršenje Aarhuške konvencije. Aktivisti su istaknuli da je ovaj problem prošao potpuno nezapaženo u krugovima EU-a, dodatno urušavajući povjerenje građana u europske institucije.
Primjer rudnika u Varešu, u vlasništvu britansko-australske kompanije, slikovito ilustrira kako trenutno izgleda rudarenje kritičnih minerala u BiH. Za svega kvartal i pol eksploatacije rude srebra, bakra, cinka i drugih metala, kompanija će ostvariti prihod oko 41 milijuna KM, dok će koncesijska naknada uplaćena Zeničko-dobojskom kantonu iznositi svega 276,900 KM, ili 0,68%. Aktivisti su postavili jasno pitanje: postoji li igdje u svijetu ovako niska koncesijska naknada? Zašto EU nikada nije izrazila zabrinutost zbog ovakvih naknada koje su ispod svih standarda, a naročito onih europskih?
Organizacije civilnog društva koje se bore za zaštitu prirode istaknule su da već godinama predvode rijetko viđen primjer međuentitetske suradnje. Međutim, iako Europska unija upravo takvu suradnju deklarativno potiče, ovaj pozitivan primjer nije naišao na značajnu podršku. Naprotiv, ističu da je jedina podrška koju su OCD-i imali putem Misije OSCE-a naprasno ukinuta početkom ove godine zatvaranjem terenske kancelarije u Maglaju.
Ono što dodatno zabrinjava ekološke organizacije jest da strane kompanije u BiH djeluju na sličan način kao i domaće vlasti, koristeći podjele i raspirivanje mržnje za ostvarenje svojih interesa. Ovakvo ponašanje stvara nove sigurnosne rizike i ugrožava napore ekoloških organizacija koje godinama grade mostove suradnje i zajedništva.
Zbog svega navedenog, građani Bosne i Hercegovine sve češće doživljavaju situaciju kao kolektivnu zavjeru, u kojoj su povezani domaće vlasti, strane kompanije, strani ambasadori i visoki predstavnik – svi na jednoj strani, dok su na drugoj strani sami građani, prepušteni vlastitoj borbi za zaštitu životne sredine, ljudskih prava i dostojanstva, zaključili su predstavnici OCD-a na sastanku u Sarajevu.
