Prema studiji objavljenoj online 14. novembra 2024. u British Journal of Sports Medicine, smanjena tjelesna aktivnost povezana je s preranom smrću. Očekivano, pokazalo se da povećanje tjelesne aktivnosti – na primjer, uvođenjem u raspored svakodnevne šetnje – može produžiti život, piše Healthline.
Kad bi ljudi bili tjelesno aktivni kao otprilike četvrtina onih koji su u vrhu po svakodnevnim aktivnostima, u prosjeku bi vjerovatno živjeli oko 5 godina duže. Osim toga, kad bi oni koji su među najmanje aktivnima podigli svoju aktivnost na razinu vrlo aktivnih, mogli bi dodati 11 godina svom životu, procijenjeno je.
Autori studije dalje su nagađali da bi promjene infrastrukture, poput organiziranja pješačkih četvrti i zelenih površina, koje doprinose promicanju aktivnosti, naprimjer poput vožnje bicikla ili hodanja, općenito mogle dovesti do produljenja životnog vijeka u općoj populaciji.
Kako bi proveli studiju, istraživači su prikupili podatke ljudi starijih od 40 godina preko uređaja za praćenje aktivnosti u sklopu Nacionalne ankete o zdravlju i prehrani (NHANES) 2003-2006. Koristili su i podatke popisa stanovništva u SAD iz 2019., kao i podatke o smrti iz 2017. prikupljene iz Nacionalnog centra za zdravstvenu statistiku. Stručni tim potom je izradio matematički model za predviđanje kako različite razine tjelesne aktivnosti mogu utjecati na dužinu života ljudi.
Otkrili su da je oko 25 posto pojedinaca koji su bili najaktivniji bilo uključeno u nivo aktivnosti koja je jednaka hodanju 160 minuta svaki dan brzinom od 4,8 kilometra na sat. Na temelju toga procijenili su da bi, kad bi svi ljudi povećali svoju aktivnost na ovu razinu, mogli produžiti životni vijek s prosječnih 78,6 na 84 godine, dakle produljiti ga za više od 5 godina.
Međutim, biti u onih 25 posto najmanje fizičkih aktivnosti povezano je sa smanjenjem očekivanog životnog vijeka za oko 6 godina. Kad bi ti pojedinci promijenili svoje navike i počeli hodati dodatnih 111 minuta, mogli bi doživjeti čak i veće dobrobiti, odnosno osigurati si oko 11 godina života više.
Ljekar porodične medicine medicine koji nije bio uključen u studiju, John Lowe, iz organizacije Restore Care, objasnio je da redovito hodanje ima nekoliko korisnih učinaka koji doprinose dužem životu. Pomaže smanjiti broj otkucaja srca u mirovanju, kontrolirati kolesterol i smanjiti šanse za srčani ili moždani udar.
“Hodanje može biti korisno za metabolizam glukoze, je je poznato da pojačava djelovanje inzulina, što bi omogućilo bolje upravljanje šećerom u krvi i smanjilo šanse za dijabetes tipa 2. Šetnja nakon jela posebno je učinkovita za kontrolu glukoze u krvi”, istaknuo je. Redovno hodanje također može zaštititi tijelo od sistemskih upala, smatra Lowe, a one su povezane s nekoliko kroničnih bolesti u epidemiološkim studijama.
“Održavanje rutine hodanja pomaže u regulaciji upalnih markera, uključujući C-reaktivni protein (CRP), koji pomaže u poboljšanju reakcije imunološkog sustava i održavanju zdravlja stanica”, zaključio je.
Dr. Sean Ormond, ljekar iz Atlas Pain Specialists, koji također nije povezan sa studijom, kaže da hodanje ne zahtijeva veliku predanost da bi se odrazilo na naše zdravlje.
Počnite s malim, izvedivim promjenama koje se uklapaju u vaš svakodnevni život. Na primjer, umjesto da pronađete najbliže parkirno mjesto, parkirajte dalje i uživajte u šetnji. Zamijenite lift stepenicama kad možete. Napravite pauze za šetnju od pet ili deset minuta tijekom radnog dana — možda nakratko obiđite svoju kuću, ured ili čak svoje dvorište, savjetuje. Dodaje kako lagana šetnja nakon jela može biti korisna jer pomaže probaviti hranu.
Ako imate djecu ili kućne ljubimce, neka vam šetnja bude obiteljska navika, to je sjajan način da se povežete dok ste aktivni, kaže te dodaje kako aplikacije za brojanje koraka i uređaji za praćenje fitnessa mogu te aktivnosti učiniti zabavnijima.
Postavite male, realne ciljeve, poput dodatnih 500 koraka dnevno, i gradite dalje, savjetuje. Naime, ne treba se obeshrabriti kad vidite da se u studiji spominje čak 160 minuta aktivnosti kroz dan.
Svaki korak koji poduzmete je korak prema boljem zdravlju. Najvažnije je biti dosljedan, zaključuje.
