Događaji koji se sada odvijaju u Siriji mogli bi donijeti mnogo toga: početak kraja tri, možda četiri rata, rasplet takozvane osovine zla – ili zoru novog mračnog doba koje će potjerati još milione izbjeglica u Evropu. Možda ćemo vidjeti sve ovo. Smjer putovanja bit će jasan za nekoliko dana, piše Tim Collins za Telegraph.
Sudbina predsjednika Assada uvijek je bila usko povezana sa sudbinama mula u Iranu i Putina u Kremlju. Iranski režim stvorio je opunomoćenike širom Bliskog istoka i šire kako bi osnažio svoj oronuli režim u pokušaju da spriječi budućnost. Šiitski mule finansirali su i mentorirali Hamas, izrazito radikalnu sunitsku organizaciju, pronalazeći zajednički jezik u njihovoj mržnji prema Izraelu i Zapadu. Opskrbljivali su i podučavali Huti pobunjenike u Jemenu, kao i radikalne milicije u Iraku. Ali dragulj u njihovoj kruni subverzije uvijek je bio Hezbollah: država u državi u Libanu. Zapanjujuća klijentska država Sirija bila je ključni saveznik.
Rusi očajnički evakuiraju svoju toplovodnu mornaričku bazu u Tartusu – svi ruski brodovi tamo zapravo su isplovili prije nekoliko dana. Obližnja ruska zračna baza također se evakuira.
Ovo je katastrofa za Putina, s obzirom na to da sada nema pomorski pristup toploj vodi. Tartus je sada ili će uskoro biti okružen neprijateljima, a Bosfor je zatvoren za ruske ratne brodove zbog rata u Ukrajini koji je u toku. Putinova nezakonita invazija na Ukrajinu zatvorila je pristup Sredozemnom moru iz crnomorskih baza u Odesi i Sevastopolju – koje on više ne kontrolira – i Novorosijska. Ruski ratni brodovi sada mogu stići do Sredozemlja samo ako krenu s Arktika ili Baltika na dugo putovanje oko Evrope preko Gibraltara. Novonastala ruska baza u Libiji sada je ozbiljno ugrožena.
Mule u Teheranu bit će uznemirene i na visokoj pripravnosti protiv bilo kakvih protesta kod kuće s razbijenim regionalnim carstvom. Iskreno rečeno, za haos su sami krivci. Njihovo ludo kockanje da spriječe nadolazeći Abrahamov sporazum – koji je posredovao Donald Trump u njegovom posljednjem mandatu između Izraela i umjerenih arapskih kraljevstava – korištenjem proxy napada koji je predvodio Hamas 7. oktobra prošle godine dovelo je do uništenja Hamasa kao vojske sila. To je također dovelo do uništenja vodstva njihove najvažnije regionalne imovine, Hezbollaha, i degradacije njihove vojne moći do te mjere da nisu bili u stanju osnažiti režim u Siriji. Unutar Sirije, iranske pomoćne vojne snage – pakistanska Liwa Zainebiyoun i afganistanska hazarska šijitska Fatemeyoun – sada će bježati od pobunjenika. Narodne milicije koje sponzorira Iran u susjednom Iraku bit će nemoćne pred razumnim potezima iračke vlade da održi unutarnju stabilnost zatvaranjem svojih granica.
Pa ko su pobjednici? Turski predsjednik Erdogan suočen je s rizicima i prilikama. Nije Assadov prijatelj, njegova ambicija da obnovi doseg Otomanskog Carstva ide korak naprijed. Ali isto tako i ambicije kurdskih frakcija na njegovu jugu. Godine 2014. putovao sam u Irak kako bih savjetovao kurdsku regionalnu vladu suočenu s usponom Islamske države. U to sam vrijeme vidio priliku za savez kurdskih frakcija u Iraku, Iranu i Siriji da stvore kurdsku sferu kontrole od iranskih planina do Sredozemnog mora – potencijalno s lukom, Tartusom, i neovisnim izlazom za njihove naftno bogatstvo. To bi i Zapadu i Izraelu predstavljalo pouzdanog saveznika u regiji. Danas je to moguće, ali je ometeno, potencijalno kobno, unutrašnjim sukobima i osobnom ohološću među raznim kurdskim vođama.
Izrael je jasno dao do znanja da ne bi želio intervenirati u Siriji, ali kontrast između benignog režima u Siriji u najboljem slučaju i radikalnog islamskog režima u najgorem slučaju mora biti tema za razmišljanje. Liban će se suočiti s još više nemira. Postoji potencijal da se riješi raka Hezbollaha, ali i stvarnog rizika od novog građanskog rata sa sunitskim i šijitskim skupinama koje su postavljene jedne protiv drugih.
Fluidnost situacije je takva da su rizici i prilike koje se nude visoko historijske. Bojim se da slabost odlazeće Bidenove administracije znači da je malo vjerovatno da će SAD zgrabiti potencijalne dobitke, ali s Trumpovom administracijom za samo nekoliko sedmica prilike su velike.
Trump bi mogao iskoristiti situaciju u Siriji za promicanje svojih regionalnih interesa, kao i za postizanje mira u Ukrajini. On će ratovati o padu režima u Iranu, kao i o posljedicama takvog razvoja događaja. Ovo bi moglo biti vrijeme da se osnaže umjerenjaci u Iraku kako bi se stvorio novi stabilan i utjecajan partner. U Iraku vidim državničke pojedince kao što je savjetnik za nacionalnu sigurnost, dr. Saifaldin Al Darraji, s oštroumnošću i mentalnom okretnošću za promicanje iračkih nacionalnih interesa i regionalnog utjecaja.
Ono što je sigurno je da je rat u Siriji u posljednjoj milji, pa tako i ratovi u Gazi i Libanonu. Obje bi strane mogle uskoro tražiti prekid vatre u Ukrajini. Budućnost Houthi pobunjenika u Jemenu sada također izgleda dvojbeno s mogućnošću promjene režima u Teheranu.
Nadolazeće sedmice bit će ključno doba koje će se u budućnosti proučavati sa zanimanjem.
