Šta ako postoji nešto što možete učiniti kako biste svom djetetu pomogli da uspije u životu, ali to još ne radite? Trener Scott Mautz već tri desetljeća proučava mentalnu snagu. Nedavno je objavio knjigu The Mentally Strong Leader u kojoj je objasnio kako odrasli mogu pomoći djeci da postanu mentalno snažna i otporna.
“Iz prve sam ruke vidio utjecaj koji podučavanje mentalne snage može imati: moja vlastita kći, koja je naučila nositi se s izazovnim okruženjima osnovne i srednje škole s otpornošću i samopouzdanjem, uspješno je prešla na koledž i u stvarni svijet”, rekao je za CNBC.
I vi možete pomoći svojoj djeci da postanu samouvjerena, otporna i pozitivno nastrojena u rješavanju problema. Kako?
Ako imate djecu, vjerovatno ste često čuli: “Zašto?” Dobro iskoristite taj radoznali duh.
“Naučite djecu da budu dobra u rješavanju problema koristeći analitički pristup ‘pet zašto’ koji je uveo japanski izumitelj i industrijalac Sakichi Toyoda, čiji je sin osnovao proizvođača automobila Toyotu. Instinkt udomljene djece je da se stalno pitaju: ‘Zašto?’ dok ne dođu do korijena problema. Često se temeljni uzrok pojavi oko petog ponavljanja pitanja”, pojašnjava Mautz.
“Recimo da ove sedmice vaše dijete ne dobiva džeparac. Pomozite djetetu da postane analitičar na sljedeći način.
Zašto ne dobivaš džeparac? Jer nisi oprao suđe kako si rekao.
Zašto nisi oprao suđe? Jer su umjesto toga igrao videoigre.
Zašto si igrao video igri kada su znao da ne bi trebao? Jer ih nisi sklonio.
Zašto ih nisi sklonio kad sam ti rekao? Jer nisi slušao.
Zašto nisi slušao? Jer to je loša navika na kojoj moraš poraditi.
Poenta je da rješavanje problema počinje kopanjem po tome zašto se problem pojavio, kako biste mogli riješiti glavni uzrok. Pomozite svom djetetu da izgradi ovu naviku kada analizira bilo koji problem i pomoći ćete mu da postane mentalno snažnije”, navodi Mautz.
Djeca traže odobrenje roditelja. To je prirodno. Ali, traženje odobrenja postaje nezdravo kada se pretvori u stalnu potragu za vanjskom potvrdom.
“Pomozite svojoj djeci da mjere svoj učinak u odnosu na vlastita očekivanja, umjesto da traže odobravanje od drugih. Umjesto da utvrđujete jesu li živjeli prema nečijim standardima, potaknite ih da razmisle jesu li postigli ono što su naumili i postaju li bolja verzija sebe”, navodi Mautz.
Pametno je ograničiti koliko vremena djeca provode na društvenim mrežama. Međutim, kao i odraslima, ponekad je to lakše reći nego učiniti.
“Pomozite djeci da shvate kako influenceri često objavljuju pažljivo skrojene dojmove koji ne odražavaju stvarni život te da se ne bi trebali držati nemogućih standarda na koje nailaze. Potaknite djecu da na društvene mreže gledaju uglavnom kao na zabavu. To može spriječiti, ili barem ublažiti, osjećaje neadekvatnosti koji bi se mogli pojaviti”, ističe Mautz.
