Duboko ispod površine Atlantskog okeana, na zapadnoj strani Srednjoatlantskog hrpta, uzdiže se spektakularan podvodni krajolik koji naučnici nazivaju Izgubljeni grad. Ovaj hidrotermalni sisitem, otkriven 2000. godine na dubini većoj od 700 metara, predstavlja najdugovječnije poznato hidrotermalno polje u okeanu, a njegov jedinstveni ekosistem i geološke karakteristike mogli bi otkriti ključne informacije o porijeklu života na Zemlji – pa čak i izvan nje.
Ispod tamnih voda, kremasti karbonatni tornjevi i zidovi uzdižu se poput sablasnih struktura obasjanih svjetlima daljinski upravljanih vozila. Ovi tornjevi variraju od malih formacija veličine gljiva do impozantnog monolita visokog 60 metara, kojeg su istraživači nazvali Posejdon, po grčkom bogu mora.
Za razliku od poznatijih crnih dimnjaka (black smokers), koji ovise o toplini magme i izbacuju minerale bogate željezom i sumporom, hidrotermalni izvori Izgubljenog grada proizvode do 100 puta više vodika i metana. Ove tvari nastaju hemijskim reakcijama između uzdižuće zemljine kore i morske vode, a ne iz atmosferskog ugljen dioksida ili sunčeve svjetlosti.
Unatoč ekstremnim uvjetima, Izgubljeni grad vrvi životom. U pukotinama i šupljinama dimnjaka razvijaju se mikroorganizmi koji preživljavaju bez kisika, hraneći se ugljikovodicima izbačenima iz izvora. Gdje temperature dosežu i do 40°C, dom su pronašle puževi i rakovi, dok su krabe, kozice, ježinci i jegulje rijetki, ali prisutni.
Ono što ovo područje čini posebno zanimljivim je činjenica da se ugljikovodici – gradivni blokovi života – formiraju bez utjecaja sunčeve energije, što upućuje na mogućnost da je život na Zemlji možda započeo u sličnim uvjetima.
Naučnici ne isključuju mogućnost da ovakvi hidrotermalni sistemi postoje i na drugim nebeskim tijelima. William Brazelton, mikrobiolog sa Univerziteta u Washingtonu, izjavio je za The Smithsonian 2018. godine da bi ovakvi ekosistemi mogli biti aktivni na Enceladu i Europi, ledenim mjesecima Saturna i Jupitera, a možda su slični uvjeti postojali i na Marsu u prošlosti.
„Ovo je primjer ekosistema koji bi mogao biti aktivan na Enceladu ili Evropi upravo sada,“ rekao je Brazelton, ističući potencijal ovakvih otkrića za astrobiologiju.
U 2024. godini naučnici su objavili kako su iz Izgubljenog grada uspjeli izvaditi jezgru stijene dugu 1.268 metara, što predstavlja rekordan uzorak zemljinog plašta. Očekuje se da će ovaj uzorak pružiti ključne dokaze o tome kako je život nastao na našem planetu prije milijardi godina, pod uvjetima očuvanim u mineralima ovih hidrotermalnih izvora.
Nažalost, Izgubljeni grad nije zanimljiv samo naučnicima. Poljska je 2018. godine dobila prava na eksploataciju dubokomorskih resursa oko ovog područja. Iako u samom hidrotermalnom polju nema dragocjenih resursa, naučnici upozoravaju da bi rudarske aktivnosti u okolini mogle imati nepredvidive posljedice na osjetljiv ekosistem Izgubljenog grada.
„Svako zamućenje ili ispuštanje otpada izazvano rudarenjem moglo bi lako prekriti ovo izuzetno stanište“, upozoravaju stručnjaci.
Zbog svoje jedinstvenosti i važnosti, sve je više poziva da se Izgubljeni grad proglasi lokacijom svjetske baštine UNESCO-a. Naučnici vjeruju da bi zaštita ovog prirodnog čuda mogla pomoći u očuvanju neprocjenjivih informacija o porijeklu života na Zemlji.
Izgubljeni grad stoji kao svjedočanstvo izdržljivosti života tokom desetaka hiljada godina. Pitanje je hoćemo li znati prepoznati njegovu vrijednost prije nego što bude prekasno.
