U skromnoj laboratoriji Univerziteta Madurai Kamaraj u južnoindijskoj saveznoj državi Tamil Nadu, istraživači pomoću minijaturne bušilice skidaju caklinu sa zuba starog 2500 godina. Prema njima, on pripada jednoj od dvije ljudske lobanje pronađene u Kondagaiju, drevnom groblju udaljenom svega četiri kilometra od arheološkog nalazišta Keeladi, koje je posljednjih godina postalo središte političkih i kulturnih rasprava u Indiji.
Arheolozi tvrde da nalazi u Keeladiju svjedoče o postojanju urbane civilizacije stare više od 2500 godina, neovisne o poznatoj civilizaciji iz doline Inda na sjeveru, koja se dugo smatrala prvom velikom civilizacijom indijskog potkontinenta.
Stanovnici Keeladija gradili su kuće od cigle, bavili se poljoprivredom i trgovinom, a svoje mrtve sahranjivali su u ogromnim pogrebnim urnama sa hranom, loncima i žitaricama. Do sada je u Kondagaiju iskopano oko 50 takvih urni.
Tim sa Univerziteta Madurai Kamaraj trenutno pokušava iz kostiju i drugih ostataka izdvojiti drevni DNK kako bi rekonstruisao ko su bili ti ljudi i kakvim su životom živjeli. Profesor G. Kumaresan, voditelj odsjeka za genetiku, kaže:
„Želimo razumjeti naše porijeklo i migracijske putove naših predaka. To je potraga za odgovorom na veliko pitanje – ko smo i odakle potičemo.“
Prve analize pokazale su da lica stanovnika Keeladija imaju karakteristike drevnih južnih Indijaca, za koje se vjeruje da su među prvim stanovnicima potkontinenta. No, otkriveni su i tragovi srednjoazijskih i austroazijskih populacija, što ukazuje na to da su migracije i miješanje različitih grupa postojali i prije nekoliko hiljada godina.
Proces rekonstrukcije započeo je 3D skeniranjem lobanja u Indiji, nakon čega su podaci poslani u Face Lab na Univerzitetu Liverpool John Moores u Velikoj Britaniji. Stručnjaci su pomoću forenzičkih i naučnih metoda „nadogradili“ lobanje mišićima, kožom i drugim anatomskim detaljima, a potom i bojama – što je izazvalo burne rasprave u Indiji.
Ključno pitanje bilo je: koju boju kože, očiju ili kose odabrati? Istraživači su se odlučili za tonove i osobine koje odgovaraju današnjim stanovnicima Tamil Nadua. Ipak, digitalni portreti odmah su otvorili društvene i političke prijepore oko identiteta, porijekla i vječne rasprave – da li su „izvorni“ stanovnici Indije Arijevci sa sjevera ili Dravidi sa juga.
Profesor Kumaresan naglašava da portreti lobanja iz Keeladija nose univerzalnu poruku:
„Poruka je da smo mnogo raznovrsniji nego što mislimo, a dokaz za to leži u našoj DNK.“
Dosadašnji nalazi ukazuju da su stanovnici Keeladija uzgajali rižu i proso, bavili se stočarstvom i jeli meso jelena, koza i divljih svinja. Postoje i dokazi da su konzumirali datule, iako ta biljka nije tipična za Tamil Nadu. Najveći izazov za naučnike ostaje izolacija dovoljno kvalitetnog DNK iz loše očuvanih kostura.
Kako kaže profesor Kumaresan: „Drevne DNK biblioteke su poput prolaza u prošlost – mogu nam otkriti fascinantne uvide o životu kakav je bio i o životu kakav poznajemo danas.“
