Faruk Suljović je dvadesetdvogodišnji triatlonac te student Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu.
Kao desetogodišnjak shvatio je koliko je kancer opasna bolest, jer mu je odnijela i oca.
Noseći težak ožiljak, u ovom mladiću rodila se želja da pomogne oboljelim od ove teške bolesti, pa će pokrenuti human(itarnu) akciju, zajedno s Udruženjem Pomozi.ba, kojom će prikupiti 22.500 hiljada maraka.
Projekt putem kojeg je prikupljen novac za liječenje osoba oboljelih od raka i drugih teških oboljenja podrazumijevao je prelazak vrlo zahtjevne rute od Sarajeva do Olimpa.
Faruk Suljović podijelio je s Raportom emocije, iskustva, ali i zadovoljstvo što je njegov hvale vrijedan podvig dotakao vrhove Olimpa.
Priča nam da je put od Sarajeva do Olimpa bio i više nego zahtjevan, ali da je bio više nego spreman za taj poduhvat.
“Nije mi to predstavljalo ni fizički, a na kraju krajeva ni mentalni napor. Vodila me želja da pomognem nekome i da nekome spasim život. To mi je, tokom cijelog poduhvata, bilo najveća motivacija”, kazat će Suljović za Raport.
Ističe da mu je mnogo drago da su na kraju uspjeli da skupe veliku cifru, više od dvadeset dvije hiljade maraka, te što će taj novac nekome pomoći.
Tim koji se otisnuo u ovaj veliki pohod obuhvatao je četiri člana.
“Pored mene, tu je bio Amor Bečić, koji je bio organizator projekta. Vozio je kombi, brinuo se za logistiku, nabavku potrepština. Tu je još i Faruk Rizvić, u ulozi fotografa i urednika. Dino Lepara je član Gorske službe spašavanja Konjic koji planinari u slobodno vrijeme. Mnogo nam je pomogao iskustvom i bio nam je vodič na Olimp. On mi je bio velika podrška”, govori triatlonac.
Tokom putovanja imali su lijepe, ali i teške trenutke, na koje, kako kaže, nisu mogli da utiču.
“U pitanju su bili prirodni uslovi. Na Ohridskom jezeru plan je bio da preplivam jezero u dužini osam kilometara. Za taj sam se poduhvat pripremao nekoliko mjeseci i doveo sam se na vrhunac, mogao sam tih osam kilometara preplivati s lakoćom, ali taj dan priroda je uradila svoje, jednostavno nismo imali sreće, došli smo na pogrešan dan, puhao je vjetar od 40 km/h, struje su podivljale u jezeru. Bio sam zavezan sigurnosnim užetom, pored mene je išao brod. Prvih dvanaest minuta nisam se mogao pomjeriti koliko su struja i vjetar bili jaki, pa smo prešli na drugu stranu jezera da probam tu plivati, međutim, nisam ni s druge strane uspio”, priča nam sagovornik.
Drago mu je, dodaje, što su uspjeli barem nešto.
“Bitno mi je da sam preplivao barem dva kilometra. Ipak, to što nisam preplivao čitavo jezero zauvijek će me proganjati. Definitivno ću iduće godine otići ponovo samo zbog jezera, da ga preplivam”, poručuje Suljović.
A prije nego je krenulo ovo sve nadao se da će na neki način utjecati na ljude, najviše na omladinu, rekreativne sportiste…
“To mi je bila ciljana grupa da kod njih probudim i želju za humanošću, ali i sportski duh da se počnu ozbiljnije baviti sportom. Imao sam očekivanja, ali poslije ovog poduhvata znatno su prevaziđena. Dobio sam mnogo poruka, ljudi su mi čestitali, pisali da sam im inspiracija, bili su oduševljeni, davali mi ogromnu podršku. U jednom trenutku toliko je bilo komentara i poruka, da me Instagram ograničio s aktivnostima za taj dan. Žao mi je što svima nisam stigao da odgovorim na poruke”, emotivan je sagovornik Raporta.
Suljović nam je otkro da je u pripremi dokumentarni film koji je tokom putovanja snimao član tima Faruk Rizvić.
“Bio je zadužen za snimanje dokumentarnog filma, koji će trajati do 45 minuta i njega ćemo prvi put prikazati na konferenciji našeg fakulteta, Poljoprivredno-prehrambenog. To je za sada plan. Ono što mogu da garantiram jeste da ćemo poslije 15. oktobra iznajmiti kinosalu i prikazati film o ovoh poduhvatu”, zaključio je Faruk Suljović za Raport.
