I sam Nenad Nešić, uhapšeni ministar sigurnosti BiH, iako u ‘minut do 12’, kada je vidio da se ne može spasiti smjene, podnio je ostavku i to iz moralnih razloga.
Ali je sinoć u Predstavničkom domu bilo onih koji su se bez trunke grižnje savjesti usprotivili Nešićevoj smjeni.
SNSD-ovci taj sramotni čin odbrane kompromitiranog Nešića, barem međusobno mogu pravdati s tim da je on faktički bio njihov kandidat za tu poziciji. Ali s čim će HDZ-ovi poslanici Marinko Čavara, Predrag Kožul i Slavko Matić pravdati svoje protivljenje smjeni čovjeka koji je iza rešetaka Državnog zatvora zbog teških optužbi da je počinio krivična djela dok je bio na čelu JP Putevi RS.
Sramno protivljenje Nešićevoj smjeni, naročito iz HDZ-a potvrda je da su ministra sigurnosti osumnjičenog za korupciju i s takvom hipotekom htjeli zadržati na funkciji brz obzira što je iza rešetaka.
Na ovaj način su iz HDZ-a pokazali i da je Borjana Krišto ciljano i s namjerom štitila Nešića i nije htjela pokrenuti njegovu smjenu ni nakon 30. decembra prošle godine, nakon što joj je Tužilaštvo BiH potvrdilo da Nešić ima status pritvorenika.
I dok se stav HDZBiH, čiji su poslanici bili protiv i smjene Nebojše Radmanovića donekle može pravdati političkim partnerstvom i lojalnošću prema SNSD-u, to što su bili protiv smjene uhapšenog ministra sigurnosti njihov je moralni sunovrat i udar na dignitet najvišeg zakonodavnog tijela i na sve one poštene građane koji im sigurno nisu dali glas da u njihovo ime štite osumnjičene za teški kriminal.
A, uz poslanike SNSD-a, tri poslanika HDZ-a su to učinila bez trunke stida.
