Ime Halid na arapskom znači vječan, besmrtan, onaj koji traje. I dok većina ljudi nosi ime, kod njega je bilo obrnuto, ime je nosilo njega. Kroz sve uspone i padove, kroz pjesmu i tišinu, Halid Bešlić je postao upravo to što njegovo ime znači – vječan.
Njegov glas bio je glas naroda, topao, čestit, jednostavan, a opet dubok i prepoznatljiv. Nije pjevao da bi bio slavljen, već da bi govorio u ime onih koji osjećaju, ali ne znaju reći. I zato su njegove pjesme preživjele vrijeme.
U zemlji koja se prolazila svašta i dobrog i lošeg, koju je pratilo dosta euforije i tuge, Halid je bio konstanta. U vremenu brzih zaborava, on je bio podsjetnik da postoje vrijednosti koje ne prolaze.
U svakoj njegovoj pjesmi bilo je nečeg što traje, što se ne može izbrisati, baš kao što značenje njegovog imena kaže.
I sada, kada ga više nema, čini se da to ime nikada nije bilo prikladnije. Jer Halid nije otišao, on je samo postao ono što je oduvijek bio – vječan. U glasu koji će se i dalje čuti, u sjećanjima koja neće izblijediti, u pjesmama koje će se i sutra pjevati tiho, s poštovanjem.
Podsjetimo, legendarni bh. pjevač Halid Bešlić preminuo je jučer oko 13 sati na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
