Sedmicu dana nakon izvanrednih općih izbora na kojima nitko nije pobijedio i dvije sedmice prije nego što će dočekati svijet na Olimpijskim igrama, Francuska je još uvijek bez novog premijera ili vlade i u političkom haosu.
Dok Francuzi slave Dan Bastille, nacionalni praznik 14. jula, prepirke i zastoj između triju skupina koje su uzele najviše mjesta, ali nisu uspjele osigurati parlamentarnu većinu, nastavile su se s upozorenjima da bi moglo proći dva mjeseca prije nego što se pronađe rješenje, piše The Guardian.
Na pitanje što dalje, čak se i iskusni analitičari kolebaju. Za razliku od svojih susjeda u Evropi, Francuska nema historiju vladinih koalicija i bori se s konceptom političkog kompromisa. Émeric Bréhier, direktor Opservatorija za politički život pri Jean-Jaurès Foundation thinktanku, rekao je za Observer:
“Ovo se nikada prije nije dogodilo u Francuskoj. Kao i Ujedinjeno Kraljevstvo, navikli smo imati pobjednika i gubitnika na izborima. Danas je stvarnost takva da nisu svi izgubili – osim Emmanuela Macrona koji je izgubio kocku – ali niko nije dobio.”
Zakonodavni izbori koje je raspisao Macron, koji je svojom odlukom iznenadio svoju vladu, najavljeni su kao sredstvo za “razjašnjavanje” francuskog političkog krajolika nakon što je krajnja desnica pobijedila na evropskim izborima. Umjesto toga, donio je pomutnju, prijetnje članova triju gotovo ravnopravnih blokova koji su se pojavili da će srušiti svaku novu vladu koja ne dobije njihovo odobrenje, te sindikate koji upozoravaju na prosvjede i štrajkove.
Prošle sedmice, ljevičarski savez Novi narodni front (NFP) osvojio je 182 mjesta, Macronova centristička skupina Ensemble 168 mjesta, krajnje desni Nacionalni skup (RN) 143 mjesta i konzervativni Républicains (LR) 46 mjesta. Drugi različiti kandidati osvojili su preostalih 38 mjesta. Bez kompromisa niti jedan blok ne može se nadati formiranju većine od 289 zastupnika u nacionalnoj skupštini od 577 mjesta.
“Problem je u tome što ne postoji opravdanje koje bi se moglo argumentirati za vladanje ove ili one skupine. Jedina većina koja postoji je većina koja je izborno i politički odbacila krajnju desnicu”, rekao je Bréhier. “Ljevica, koja je osvojila najviše mandata, provela je dane svađajući se od izbora i ne postižući ništa. Treba smisliti ime za premijera. Ako ne uspije, predsjednik će uzeti stvari u svoje ruke i imenovati jednog.”
Tradicionalno, predsjednik traži od čelnika stranke s većinom da sastavi vladu i imenuje premijera. Radikalno ljevičarski France Unbowed (LFI), grupa koja je osvojila najviše mjesta u bloku Nova narodna fronta, predložila je četiri kandidata za premijera, uključujući stranačkog tvrdokornog vođu Jean-Luca Mélenchona. Socijalistička stranka (PS), koja se trebala sastati u subotu, vjerojatno će predložiti svog čelnika Oliviera Faurea, dok je Komunistička partija predložila relativno nepoznatu Huguette Bello, predsjednicu regionalnog vijeća francuskog prekomorskog teritorija Réunion. Drugi su predložili da se nađe netko iznad stranačke politike.
Budući da France Unbowed i National Rally prijete vetom na bilo koju vladu koja uključuje one druge, savez umjerene ljevice, Macronovog centra i golističkog desnog centra koji razbijaju zajednički program čini se rješenjem koje najviše obećava. Alternativa je, kaže Bréhier, manjinska vlada kroz koju bi svaki dio zakona zahtijevao formiranje ad hoc saveza da bi prošao.
Sylvain Maillard, iz Macronove renesanse, rekao je da će njegova stranka izglasati nepovjerenje ako LFI dobije vlast i sugerirao da će trebati vremena da se pronađe “veća koalicija”. Rekao je: “Možemo živjeti u paralelnom svijetu, ali matematika pokazuje da [ljevica] ima manje od 200 zastupnika.”
Drugi vide da je Macron, koji je dosad mikroupravljao vladom, prisiljen odstupiti od domaćih pitanja i usredotočiti se na predsjednički prerogativ obrane i vanjske politike, gdje mu ustav dopušta određene izravne ovlasti.
Macron je prošle sedmice objavio otvoreno pismo u kojem poziva “republikanske političke snage” da se ujedine kako bi izgradili “čvrstu [parlamentarnu] većinu”.
Potom je bivši konzervativni premijer Dominique de Villepin rekao da bi novi premijer trebao doći s ljevice. “Jedan od rizika, ako nastavimo sa sadašnjom konfuzijom, jest da će svi shvatiti da nitko nema politički interes voditi ovu vladu. I da će se na kraju predsjednik naći suočen s kaosom. Stoga će se suočiti s pitanjem je li ostavka jedini način da se [situacija] riješi.”
Prvi izazov doći će u četvrtak kada će nacionalna skupština zasjedati prvi put nakon izbora kako bi izabrala predsjednika donjeg doma – ekvivalenta britanskom predsjedniku – i kada vlada službeno podnese ostavku. Od ustavne revizije iz 2008. inspirirane binarnim sustavom Donjeg doma, uslijedilo je određivanje parlamentarnih skupina uključujući većinsku stranku i manjinsku oporbu te raspodjela odbora i drugih mjesta.
“S proliferacijom opozicije i manjinskih skupina, riskiramo probleme s dnevnim redom. Ako imate desetak grupa, oni će tek svake godine i pol moći podnijeti prijedlog zakona”, rekao je ustavni stručnjak Benjamin Morel.
Jedino u čemu se svi slažu jest da će proces formiranja nove vlade koja neće pasti na prvom izglasavanju nepovjerenja vjerovatno biti mukotrpan.
“U ovom trenutku niko ne može izvući odgovor iz šešira”, rekao je Bréhier. “Macron je želio da ovo bude veliko pojašnjenje, – umjesto toga, postalo je veliki haos.”
