Američka savezna država Utah odlučila je da više ne dodaje fluorid u vodu za piće. Iako je poznato da fluorid pomaže u očuvanju zdravlja zuba, sve češće se dovodi u vezu s mogućim smanjenjem inteligencije kod djece. Tema je kompleksna i zahtijeva ozbiljan pristup.
Dodavanje fluorida u vodu u Sjedinjenim Američkim Državama prakticira se od 1945. godine. Od tada je broj slučajeva karijesa značajno opao, pa Centers for Disease Control and Prevention (CDC) smatra ovu mjeru jednom od deset najvažnijih javnozdravstvenih intervencija 20. stoljeća.
Fluoridi su soli hidrofluorne kiseline koje pomažu u remineralizaciji zubne gleđi i time smanjuju rizik od karijesa.
Utah je prva savezna američka država koja je odlučila da ukine dodavanje fluorida u vodu za piće. Ova odluka vjerovatno je dobrodošla Robertu F. Kennedyju Jr., koji je još prije inauguracije Donalda Trumpa izjavio da želi zaustaviti fluorisanje vode – djelimično zbog uvjerenja da fluorid može imati neurotoksične efekte i smanjiti IQ kod djece.
Pitanje o utjecaju fluorida na dječiju inteligenciju je predmet brojnih naučnih studija. Neka istraživanja ukazuju na povezanost između koncentracije fluorida u urinu trudnica i kognitivnih sposobnosti njihove djece – u visokim dozama, fluorid može poremetiti metabolizam kalcija u ćelijama i oštetiti moždane ćelije.
Meta-analiza objavljena početkom ove godine dodatno je potaknula raspravu. Jan Hengstler, farmakolog i toksikolog sa Technische Universität Dortmund, smatra da je pitanje opravdano.
Studija iz 2020. godine, u kojoj je učestvovao i Hengstler, zaključila je da fluorid, pri trenutnim nivoima izloženosti u Evropi, nije štetan za razvoj mozga. Ključ je, dakle, u dozi.
Prema CDC-u, litar vode u SAD prosječno sadrži 0,7 mg fluorida – što je i preporučena dnevna doza za djecu uzrasta od jedne do tri godine. Za odrasle muškarce maksimalni dnevni unos je 4 mg, a za žene 3 mg.
Problem je što se fluorid unosi i putem paste za zube, soli, kao i hrane poput ribe i crnog čaja. Također, fluorid se prirodno nalazi u vodi, u različitim koncentracijama, ovisno o regionu.
Deutsche Gesellschaft für Ernährung (DGE) i toksikolog Hengstler preporučuju maksimalni unos od 0,05 mg po kilogramu tjelesne mase dnevno.
Optimalna količina sprječava karijes bez izazivanja štetnih efekata poput zubne ili skeletne fluoroze. Voda za piće ne bi trebala sadržavati više od 1,5 mg fluorida po litru.
Ako koncentracija fluorida u vodi pređe 4 mg/l, može doći do zubne fluoroze – smeđih mrlja na zubima. Kod 10 mg/l može se razviti skeletna fluoroza, koja uzrokuje krhkost kostiju i bolne zglobove.
Ogledi na životinjama pokazali su neurotoksične efekte, ali samo pri dozama sto puta većim od onih koje ljudi unose. Takve količine mogu oštetiti tjelesne ćelije.
Nadzor nad unosom fluorida nije svuda moguć. U nekim ruralnim dijelovima Mongolije ili unutrašnjosti Kine, izloženost fluoridu može biti previsoka ili preniska, dok je kvalitet zdravstvene zaštite slab.
To otežava tumačenje rezultata – slabija zdravstvena zaštita povezana je s nižim obrazovanjem i životnim standardom, što može zamagliti uzročno-posljedične veze u istraživanjima.
Postoje i longitudinalne studije koje prate ispitanike tokom dužeg vremenskog perioda i uzimaju u obzir tzv. zbunjujuće faktore (confounders). Istraživanja sprovedena u Evropi i Kanadi pokazala su da oni koji ne prekoračuju preporučeni dnevni unos fluorida nemaju razloga za zabrinutost kada je riječ o inteligenciji.
