U Memorijalnom centru Srebrenica otvorena je Međunarodna konferencija i obrazovanju i istraživanju genocida.
Pozvanima na Konferenciju obratio se i direktor Memorijalnog Emir Suljagić.
“Prije pet godina je ovaj krov bio šupalj, a ispod te rupe je bila izložba Safeta Zeca. To je bila 25. godišnjica. Pet godina kasnije, vi sjedite doslovno usred gradilišta, iako smo pokušavali da sustignemo neke rokove, desno iza vas radimo na premještanju jedne izložbe, dole privodimo kraju izložbu koja će biti najveća izložba koja postoji u Srebrenici na 4.000 metara kvadratnih.
Ovih pet godina je bilo naporno, ali je ovo pet godina u kojima MCS tranzitirao od institucije fokusirane dženaze i mezarje u instituciju koja ima puni arsenal u poslu i projektu memorijalizacije. Imamo muzej, arhiv, imamo zakonski osnov da pokrenemo think-thank, samo nam treba budžet. Imat ćemo sve što je potrebno da nam niko drugi ne treba da napišemo ono što se dogodilo ovdje. Ne kažem da nema ne treba saradnja, ali ne treba nam niko da piše umjesto nas šta je ovdje bilo”, rekao je Suljagić.
On je rekao da je i današanja Konferencija organizirana kako bi pozvani ljudi pomogli i bili dio procesa u ‘kojem mi preuzimamo i glas i vlasništvo nad pričom i priču jer naš naredni veliki korak i naredni front će biti obrazovanje’.
“Mi smo ovo danas odlučili posvetiti obrazovanju i učenju. Jer vrijeme nažalost radi protiv nas.
Vrijeme radi protiv svih nas, ali naročito radi protiv nekih od nas. Ovo je naša priča. I ovo je trenutak da mi preuzmemo odgovornost, prošlo je 30 godina. Imamo sad prvi put instituciju. I ljudi koji se ne slažu s nama prije pet godina nisu imali ništa s čim su se mogli neslagati. Nije postojao glas, nije bilo ništa. Nije bilo glasa. Nije bilo ni krova, a kamoli glasa. Prije pet godina nije bilo ništa. Bilo je mezarje”, istakao je Suljagić.
On je dalje naveo kako Bošnjaci danas imaju instituciju koju treba čuvati i razvijati.
“I nije samo naša odgovornost da je sačuvamo, naša je da je napravimo. Nije to odgovornost nas i naših prijatelja. Ili samo nas. Valjda dijelimo tu odgovornost. Valjda dijelimo odgovornost ako dijelimo i pravo. Ne možemo uvijek od naslabijih i najranjivijih tražiti da prvi izađu i zauzmu rov. Šta fali da malo i djeca bogatih u neki rov uđu. Da uđu ova djeca što se školuju po Londonu, a ne ova po Sarajevu.
Mi ovdje već pet godina vodimo jednu bitku. Ali kada smo odlučivali koga pozvati danas vodili smo se jednim principom. Pozvat ćemo ljudi koji su nam odgovarali, koji su bili tu, koji su odgovarali na mailove i pozive. Od tapšanja po ramenima mi nemamo ništa.
Ne trebaju nam nikakvi prijatelji koji će prijateljstvo prema nama mjeriti koliko smo mi spremni da se priklonimo. Ne priklanjamo se nikome. Hodamo i idemo svojim putem. Jer smo pravo na to izborili.
Meni je zadnjih pet godina bilo vjerovatno najvažnijih pet u životu. Dobio sam priliku da radim sa grupom jedinstvenih ljudi na svijetu. I radili smo na nečemu što nam je zajedničko. Za tih pet godina dobio sam i dvije kćerke. Ovdje je došlo 50-tak novih mladića, djevojaka. Našli su neki hljeb i posao u ovom Memorijalnom centru. I šta god bude poslije ove godišnjice, ja znam jednu stvar – mnogo stvari o sebi ne mogu reći, ali znam da ću u jednom trenutku moći reći da sam za ovu zemlju i ovaj narod uradio ono što je bio moj posao. Da od mene niko nije tražio veću žrtvu i da je trebalo samo da dođem i radim svoj posao. I uradio sam to čista obraza i čistih ruku. Hvala vam što ste došlo ovdje da podijelite s nama ove dane i trenutke. Oni nam nisu uvijek najlakši, ako ne izgledamo kao da nismo dobri, onda vjerovatno i nismo dobro”, rekao je Suljagić.
