U postrojenju za obradu otpada Syded, smještenom u regiji Lot na jugozapadu Francuske, svakodnevno se prikuplja, sortira i obrađuje do 80 tona kućnog i poslovnog otpada. No, za 266 zaposlenika ovog postrojenja, glavni zadatak više nije samo obrada otpada, već i stalna budnost zbog potencijalno opasnih predmeta kao što su električne četkice za zube, jednokratne elektroničke cigarete ili pokvarene igračke. Svi ovi predmeti sadrže litij-ionske baterije, koje, ako nisu pravilno zbrinute, mogu izazvati požar u postrojenju.
‘Da ste me pitali prije 4 ili 5 godina, rekao bih da se požari događaju ‘s vremena na vrijeme’, ali sada rizik od požara definira moj svakodnevni rad,’ priznao je Hervé Coulaud, direktor zaštite okoliša u postrojenju Syded.
Litij-ionske baterije postale su ključna komponenta mnogih modernih proizvoda zahvaljujući svojoj maloj veličini i visokoj učinkovitosti. Od muzičkih rođendanskih čestitki do pelena koje emitiraju zvučni signal kada su previše mokre, ove baterije su sveprisutne u našim životima. Međutim, kada ti proizvodi više ne rade i budu bačeni, često se ne obraća dovoljno pažnje na pravilno uklanjanje baterija. Ako baterije ostanu unutar proizvoda i završe u postrojenjima za obradu otpada, mogu izazvati katastrofalne požare.
Prema podacima francuskog ministarstva okoliša, broj prijavljenih požara povezanih s litijskim baterijama ili elektroničkim otpadom udvostručio se između 2019. i 2023. godine u francuskim postrojenjima za upravljanje otpadom. Većina ovog porasta pripisuje se incidentima gdje su litijske baterije bile pomiješane s običnim otpadom.
Iako ovi podaci jasno pokazuju trend povećanja rizika, stručnjaci smatraju da stvarni broj incidenata može biti znatno veći. Baza podataka ministarstva temelji se na izvještajima firmi, a mnogi incidenti ostaju neprijavljeni, posebno oni koje radnici sami uspiju kontrolirati prije nego što postanu ozbiljni. U postrojenju Syded, naprmjer, prijavljuju se samo oni incidenti gdje su uključeni vatrogasci, dok se manji požari koje zaposlenici uspiju ugasiti bez vanjske pomoći često ne bilježe.
Uzrok požara nije uvijek lako identificirati, ali litij-ionske baterije često su glavni sumnjivac zbog specifičnih uvjeta u kojima požari izbijaju i vrste dima koja se pri tome stvara. Jean-Loup Oudin, direktor komunikacija u postrojenju Syded, rekao je kako su litijske baterije često povezane s izvorom požara, ali zbog prirode požara ponekad je teško točno utvrditi uzrok.
Slični trendovi primjećuju se i u drugim evropskim zemljama poput Belgije i Nizozemske. Wendy de Wild, izvršna direktorica nizozemske organizacije NVRD, koja predstavlja općine i javna poduzeća zadužena za lokalno upravljanje i prikupljanje otpada, izjavila je da ‘svake sedmice imamo barem jedan slučaj požara u vozilu za prikupljanje otpada’. Ova izjava jasno ukazuje na to koliko su ovi požari postali učestali i koliko je situacija alarmantna.
Kako požari postaju sve češći, postrojenja za obradu otpada suočavaju se s rastućim troškovima. Potrebno je nabaviti dodatnu zaštitnu opremu, obučiti osoblje kako bi se nosilo s izvanrednim situacijama, te pokriti rastuće premije osiguranja. U postrojenju Syded, primjerice, dodatni troškovi uzrokovani mjerama za zaštitu od požara iznose između 300.000 i 400.000 eura godišnje, prema Coulaudu. Ovi troškovi uključuju termalne kamere, detektore dima i precizne vodene topove koji se mogu upravljati na daljinu, a sve s ciljem smanjenja rizika od požara.
Osim toga, problem s osiguranjem dodatno pogoršava situaciju. U belgijskoj regiji Flandriji, na primjer, neka postrojenja neće moći dobiti osiguranje od siječnja 2025. godine zbog visokih cijena osiguranja, prema glasnogovorniku VVSG-a, udruženja flamanskih gradova i općina. Ovo ukazuje na ozbiljnost situacije s kojom se postrojenja suočavaju, te potrebu za hitnim rješenjima.
Problem s litij-ionskim baterijama ne leži samo u njihovoj učestalosti u svakodnevnim proizvodima, već i u nedostatku informacija o pravilnom zbrinjavanju tih proizvoda nakon što prestanu raditi. Mnogi potrošači nisu svjesni da proizvodi koje svakodnevno koriste, poput jednokratnih elektroničkih cigareta, svjetlećih tenisica, dječjih igračaka i jakni s ugrađenim punjačima za mobitele, sadrže litijske baterije. Kada ovi proizvodi prestanu raditi, često završavaju u običnom otpadu, umjesto da budu pravilno zbrinuti.
‘Vidimo godišnji porast od 20 posto u prisutnosti litijskih baterija na potrošačkom tržištu,’ rekla je Wendy de Wild. Međutim, taj rast nije uvijek praćen potrebnim informacijama o sigurnom zbrinjavanju. Elektroničke cigarete, prema njenom mišljenju, predstavljaju najveći problem jer potrošači često nisu svjesni da sadrže bateriju, pa ih jednostavno bacaju u običan otpad.
Kada se otpad prikuplja kamionima za smeće, on se obično drobi kako bi se uštedio prostor unutar vozila. Ovaj proces može oštetiti baterije unutar proizvoda, što može dovesti do njihovog pregrijavanja i izazivanja požara. Otpad također prolazi kroz mehaničke procese unutar postrojenja za obradu, što dodatno povećava rizik od oštećenja baterija i požara.
Kada litij-ionske baterije dožive oštećenje i pregrijavanje, mogu doći do tzv. ‘termalnog odbjeglog efekta’. Ovaj proces uključuje nekontrolirano zagrijavanje litij-ionskih ćelija, koje mogu dosegnuti temperature i do 600 stepeni Celzija, što uzrokuje samozapaljenje baterije.
‘Možete oduzeti vatri kisik, možete je poprskati vodom, ništa neće pomoći — one će gorjeti,’ objasnio je Coulaud. ‘Sve što možete učiniti je smanjiti štetu odvajanjem goruće baterije od ostatka otpada.’
Zbog toga su požari uzrokovani litij-ionskim baterijama izuzetno teški za kontrolu i gašenje. Ovi požari ne samo da uništavaju opremu i ugrožavaju sigurnost radnika, već i uzrokuju značajne financijske gubitke za postrojenja.
Evropska unija već godinama pokušava riješiti problem otpada unutar bloka, uključujući zabranu izvoza problematičnog otpada, smanjenje ostataka hrane i tekstila te recikliranje baterija kako bi se zadržali dragocjeni metali koji se koriste za njihovu proizvodnju. Međutim, mnogi smatraju da bi učinkovitiji zakoni o upravljanju otpadom mogli značajno smanjiti opasnost od požara.
Jedna od mogućnosti je proširenje postojećih pravila EU o proširenoj odgovornosti proizvođača na sve proizvode koji sadrže baterije. Trenutno, proizvodi poput perilica rublja i mobilnih telefona već potpadaju pod ove zahtjeve, što znači da proizvođači moraju preuzeti odgovornost za zbrinjavanje proizvoda koje prodaju, obično plaćanjem za odgovarajuće rješenje za zbrinjavanje otpada.
‘Kada proizvođači donose proizvod na tržište, oni također donose rizike na tržište, pa bi barem trebali imati djelomičnu odgovornost,’ napomenula je de Wild.
Ova odgovornost može potaknuti proizvođače da dizajniraju bolje i sigurnije proizvode, te da olakšaju građanima vađenje baterije iz proizvoda prije nego što ih bace. Osim toga, EU bi mogla uvesti strože regulative i standarde za zbrinjavanje litijskih baterija, kako bi se smanjio rizik od požara.
Iako su regulative i tehnička rješenja važna, u postrojenju Syded smatraju da je ključno podizanje svijesti među potrošačima o pravilnom zbrinjavanju otpada. ‘Prvo što treba učiniti je podići svijest o sortiranju otpada i ne bacati ove predmete u spremnik za reciklažu. Može se činiti jednostavno, ali to je prava prevencija,’ naglašava Coulaud.
