Ko bi mog'o opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara?
Zar se čudiš, srce, što ga ljubim
Sa ljubavlju sinovskoga žara?, prvi su stihovi pjesme/gazela o Mostaru, čiji je autor Derviš-paša Bajezidagić. Pjesma opisuje Mostar i sve njegove ljepote, uključujući Stari most i Neretvu.
Mostar je jedan od najposjećenijih, ali i najprepoznatljivijih gradova u Bosni i Hercegovini, a često se nalazi i na listama top turističkih destinacija na svijetu koje se preporučuju za posjetu. Smješten na jugu zemlje, jedan je od najsunčanijih i najtoplijih gradova u našoj zemlji.
Jedinstvenu arhitekturu Mostara krasi Stari most, ali i mnogi drugi detalji iz bogate kulture i historije kojima se grad na Neretvi može pohvaliti. Ime rijeke Neretve znači ‘Božji dar’ i smatra se za najhladniju rijeku na svijetu sa prosječnom godišnjom temperaturom od oko 7 stepeni.
Poznat je po Starom mostu, izgrađenom u 16. stoljeću, koji je srušen tokom rata u Bosni i Hercegovini 9. novembra 1993. da bi nakon rata, 2004. godine, ponovo bio izgrađen. Stari most prvi je kulturni spomenik u Bosni i Hercegovini uvršten na UNESCO-ov spisak zaštićenih spomenika kulture svijeta.
Ime je dobio po čuvarima mostova (mostarima) na obalama Neretve.
Najveći je grad u Hercegovini, njezin privredni, kulturni i saobraćajni centar. Nalazi se 132 km jugozapadno od Sarajeva, odnosno 65 km sjeveroistočno od Ploča.
Nastao je na prijelaznom području iz niskoga hercegovačkoga krša u planinsko područje, gdje je stari trgovački put iz zaleđa prelazio Neretvu i nastavljao se prema moru.
Šire područje današnjeg Mostara bilo je naseljeno još u prethistorijskom vremenu, što potvrđuju brojna nalazišta (više od 150) iz neolitika, bakarnog, bronzanog i željeznog doba. Među njima su naseljene pećine, grobovi, oružje, predrimski novac i slično. Uz stočarstvo i zemljoradnju, u željeznom dobu razvija se i trgovina s okolnim centrima.
Osnivanje grada Mostara vezano je za izgradnju dviju kula/utvrda sredinom 15. stoljeća, vjerovatno u doba hercega Stjepana. Utvrda na desnoj obali Neretve zvala se Tara, a na lijevoj Halebija. Kula Herceguša sagrađena je neposredno uz Taru. Služila je u odbrambene svrhe, a i za čuvanje nekadašnjeg visećeg drvenog mosta. Izgrađena je za vrijeme hercega Stjepana, po kome je i dobila ime.
Prvi pisani spomen Mostara također je vezan za ove dvije kule: dubrovački izvještaj od 3. aprila 1452. opisuje kako se Vladislav Hercegović pobunio protiv oca Stjepana, otevši mu neke posjede. U izvještaju stoji: “ha preso quello di (…) Blagay et do castelli al ponte de Neretva (uzeo je (…) Blagaj i dvije utvrde na mostu na Neretvi).
Već 1444. godine indirektno se spominje most na lokaciji današnjeg Mostara, i to u povelji aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa Velikodušnog.
Ime Mostar prvi se put pojavljuje u osmanlijskom popisu stanovništva iz 1468–1469. godine, a da se ono odnosi na naselje oko dviju kula na Neretvi jasno je iz jednog dokumenta sa sjednice vijeća Dubrovačke republike 1474. godine, što ga svrstava u relativno starija naselja Hercegovine.
U 16. i 17. stoljeću bilježi se intenzivno širenje grada. Krajem ovog razdoblja Mostar je imao oko 10.000 stanovnika. Grad se razvijao kao tipično osmanlijsko naselje, s karakterističnim stambenim četvrtima – mahalama, i trgovačkom četvrti – čaršijom. Tokom 18. stoljeća došlo je do stagnacije i pada broja stanovnika.
Godine 1833. osnovan je poseban hercegovački pašaluk, sa sjedištem u Mostaru, na čelu s Ali-pašom Rizvanbegovićem, koji je dobio i vezirski naslov. Otvoreni su i konzulati nekih zemalja, poput Austrije, Italije, Rusije, Velike Britanije i Francuske.
Baš kao i doba osmanlijske vladavine, i doba Austro-Ugarske ostavilo je veliki trag na Mostar.
U ovom periodu izgrađeno je dosta zgrada evropskog stila, pa je tako i Mostar sve više počeo ličiti na srednjoevropski grad. Građevine orijentalnog stila sve su se više počele miješati sa zgradama austro-ugarske gradnje i to je činilo jedan veoma zanimljiv spoj.
Velik broj građevina u doba Austro-Ugarske izgrađen je na Glavnoj ulici u Mostaru (današnji dio Ul. maršala Tita). Jedna od najljepših građevina ovog stila jest zgrada Gimnazije, koja podsjeća na sarajevsku Vijećnicu.
Do 1991. godine Mostar je bio mješavina kultura, naroda, vjera, civilizacija. Po tome je upravo i bio jedan od najpoznatijih gradova u bivšoj Jugoslaviji.
Za vrijeme Rata u Bosni i Hercegovini Bošnjaci su protjerani u istočni dio grada, a Hrvati su ostali u zapadnom dijelu (kasnije samoprozvanom Zapadnom Mostaru). Mostar je usljed rata 1992–1995. dobio dvije homogene cjeline (bošnjačku i hrvatsku) dok je broj Srba u gradu sveden na manje od 5.000.
Mostar je bio i najrazrušeniji grad u Bosni i Hercegovini u posljednjem ratu, naročito Bulevar narodne revolucije i Ulica Alekse Šantića, a srušen je i simbol grada Stari most.
