Slučaj ‘Kasumović’ ne izlazi iz žiže javnosti otkad je Raport otkrio bludne radnje nad maloljetnikom koje je počinio poznati glumac Moamer Kasumović, za što je i presuđen na godinu, koju je otkupio za 36.500 KM.
U međuvremenu, danas je Općinski sud u Sarajevu potvrdio optužnicu Tužilaštva Kantona Sarajevo protiv Omera Begovića, Azemine Macić i Enese Pavlović zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja.
Omer Begović se tereti je od 14. marta do 28. augusta 2018. godine kao direktor OŠ Grbavica propustio da suspendira nastavnika tjelesnog i zdravstvenog odgoja Samira Alihodžića, iako je znao da je optužen za krivično djelo bludne radnje. U međuvremenu je on pravosnažno osuđen za krivično djelo bludne radnje.
Slučaj ‘Kasumović’ izbacio je navidjelo mnoge nedostatke pravosudnog sistema.
Ipak, da ne možemo govoriti o truleži pravosudnog sistema, mišljenja je Sandi Dizdarević, univerzitetski profesor.
“…jer on nije donio zakon. Pravosudni sitem, odnosno sudovi donose zakon. Da li je odgovaraća krivičnopravna sankcija u konkretnom predmetu, teško je govoriti, moje mišljenje je da nije i da je trebalo puno strožije, ali komentirati kazne jako je teško”, kazao je Dizdarević za Raport.
S druge strane, dodaje, da li je ispravno postojanje modela da se određene krivičnopravne sankcije do godinu otkupe, misli da za određena krivična djela nije i da je neophodno vrlo brzo krenuti u izmjene i dopune Krivičnog zakona kad su u pitanju takva vrsta krivičnih djela i sankcija.
“Da li se moglo spriječiti, odnosno nakon izrečene kazne da bude dostupno, poznato je da mi registar pedofila nismo imali, i još ga nemamo, i tek sad bi trebala uslijediti njegova aplikacija, odnosno primjena koja će biti dostupna nadležnim policijskim tijelima u Federaciji. RS je registar donio puno ranije”, smatra sagovornik Raporta.
Misli da registar neće biti dostupan javnosti, ali i da ne treba osim policijskim i pravosudnim institucijama.
“Zašto je to tako, većina presuda koje se odnose na bludne radnje su kvalificirani oblici, odnose se na djecu i maloljetnike. U tom smislu pravosuđe i svi koji učestvuju u postupcima dužni su štititi identitet maloljetnih osoba. Međutim, identitet onih koji su počinili takvo gnusno krivično djelo treba biti dostupan, po mom skromnom mišljenju, i profesionalnoj i akademskoj široj javnosti”, potcrtava Dizdarević.
Naš sagovornik je mišljenja da, kad se promatraju ovakvi predmeti i ovakva gnusna krivična djela, živimo u poremećenom sistemu vrijednosti u kojem su stvoreni takvi narativi prema kojim ono što je nekada bilo nenormalno, devijantno, delinkvento, danas postaje sasvim normalno.
“To znači da moramo krenuti od edukacije porodica do osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja, neophodno je uvesti potpuno reformu obrazovnog sistema koji se tiče i socijalizacije i odgoja. U suprotnom, bojim se da će takva vrsta ponašanja vrlo brzo naići na narativ da je to normalno”, govori Dizdarević.
Kazna koju je Kasumović dobio za ovaj monstruozan čin bezobrazno je mala, a mogućnost otkupa skandalozna.
“Povećanje i jačanje kaznene politike samo je jedan segmenti koji doprinosi tome. Moramo govoriti o edukaciji i jačanju svijesti o negativnim posljedicama koje nose takvo ponašanje. Izricanje puno težih krivičnopravnih sankcija samo je jedan segment koji treba da doprinese i javlja se kao oblik generalne i specijalne prevencije. Međutim, opća prevencija da djelujemo prije nego se desi puno je efikasnija ukoliko se usmjeri na porodicu i obrazovne institucije”, mišljenja je naš sagovornik.
Da pomenuti otkup kazne šalje pogrešnu poruku, cijeni profesor.
Poruka je suprotna generalnoj i specijalnoj prevenciji koje su usko povezane i cilj im jeste da izricanje krivičnopravne sankcije utiče na počinioca da ne čini krivična djela, ali i da utiče na široke mase da shvate da će u slučaju da počine takvo krivično djelo završiti sankcijom. Nažalost, ovakva sankcija za ovakvo krivično djelo ne ispunjava ni generalnu ni specijalnu prevenciju”, zaključio je Sandi Dizdarević za Raport.