Večeras je na sceni Pozorišta mladih izvedena predstava „Arms that never knew me“.Predstava je izvedena u okviru Dana savremenog plesa.
Umjetničko vodstvo su zajednički uradli Charlie Brittain i Milan Tomašik. Izvedba: Milan Tomašik, muzikaJakub Mudrak, Eduardo Raon, za bblikovanje svjetla bio je zadužen David Cvelbar, Janko Čief. Scenografija i kostimografija Jasna Vastl Produkciju su radili Flota, zavod, Murska Sobota u koprodukciji Cankarjev dom.
Realizira se u međuprostoru sadašnjeg vremena i bezbrojnih mogućnosti koje ples pruža. Predstava spaja prošlost, sadašnjost i budućnost u beskonačno čvorište gdje nema ni početka ni kraja. Tomašik koristi
metodu predakceleracije: potencijal pokreta koji iscrtava put u trenutku nastanka kretnje, uključujući nevidljive vibracije.
Djelo razmatra prošlost i budućnost, gdje se vrijeme pretače u kretnju a kretnja u vrijeme, uz kontinuiranu rekompoziciju uz nove obline, slike i intenzitete. Inspiraciju umjetnici nalaze u filozofskom pristupu procesu prema Erinu Manningu, gdje je kretnja uvijek na rubu između stvarnosti i metafizike ”takozvano virtualno iskustvo”; stvarno , jer se svi koraci ostvaruju, a virtualno jer su sva mikrorazmatranja prošlosti i budućnosti obavijena u nastojanju da postanu kretnja.
Predstava je poetično putovanje unutar kojeg se Tomašikova jedinstvena performativnost tka kroz multiplitete koji nastaju kroz suradnju ali i koliziju zvuka, scenografije i svjetla. Svaki je element povezan kroz višestruke mogućnosti koje pridonose stvaranju kolektivnog tijela. Tao snagu crpi u zvuku.
Tao potencijal nalazi u tišini. Arms that Never Knew Me u realnom vremenu je predstava koja razotkriva tanki veo između onoga što jeste, i svega što može biti.
