Nekada skoro zaboravljena voćka, oskoruša (poznata i kao divlja kruška, a njen latinski naziv je Sorbus), danas sve više privlači pažnju istraživača, proizvođača i ljubitelja prirodnih lijekova. Njeni ekstrakti sve češće se nalaze u dodacima ishrani, kozmetičkim preparatima i funkcionalnoj hrani. Iako se nekada koristila samo u narodnoj medicini ili kao ukrasno drvo, nauka joj sada otvara nova vrata.
Ova listopadna biljka može dostići visinu i do 30 metara, iako postoje i niže vrste koje rastu kao žbun. Mlado drvo ima glatku koru, dok starije stablo razvija duboke brazde. Listovi su perasti, a plodovi mali, okrugli ili kruškoliki, u raznim nijansama – od crvenkaste i narandžaste do zelenkasto-smeđe i žućkaste. Potiče iz Evrope, sjeverozapadne Afrike i jugozapadne Azije. Najbolje uspijeva na svijetlim i toplim mjestima, od mora do planinskih oblasti.
Iako su sirovi plodovi oskoruše opori i gotovo nejestivi, kada malo „odstoje“, postaju mekani, slatkasti i prijatnog ukusa – podsjećaju na mješavinu jabuke i gloga. Zato su idealni za pripremu pekmeza, kompota, sokova, pa čak i vina i likera. Divljač, poput srna i jelena, obožava ove plodove, što takođe govori o njihovoj vrijednosti.
Oskoruša obiluje polifenolima, flavonoidima, taninima, karotenoidima, vitaminima (posebno C, A, E i B grupa) i mineralima (kao što su kalijum, kalcijum, magnezijum, željezo). Sadrži i organske kiseline koje joj daju karakterističan ukus, a najvažnije među njima su jabučna i limunska. Plodovi takođe sadrže antocijane – pigmente odgovorne za njihovu boju, poznate po zaštitnom efektu na srce i nervni sistem.
Ipak, važno je znati da sirovi plodovi nekih vrsta sadrže parasorbinsku kiselinu, koja može izazvati blage smetnje, ali se njen efekat potpuno neutralizuje kuvanjem ili sušenjem.
Ekstrakti oskoruše pokazali su značajno antioksidativno, protivupalno i antimikrobno dejstvo. Neki sastojci pomažu u snižavanju šećera u krvi, poboljšanju varenja i jačanju imuniteta. Koriste se i kod problema sa dijarejom, upalama sluzokože, pa čak i kod reumatskih tegoba.
Listovi i kora koriste se za pripremu ljekovitih čajeva, dok se cvjetovi i sjeme u narodnoj medicini povezuju s boljom cirkulacijom i regulacijom krvnog pritiska.
Osim u tradicionalnoj medicini, oskoruša nalazi sve širu primjenu i u kulinarstvu. Kombinuje se sa drugim voćem, koristi se za prirodno zaslađivanje, jer sadrži sorbozu – prirodni šećer sa niskim glikemijskim indeksom.
Iako je još uvijek rijetka, njen potencijal tek dolazi do izražaja. Oskoruša je istinski dragulj prirode koji spaja ukus, ljepotu i ljekovitost.
