Visoko na brdu iznad glavnog grada nalazi se dvorac. Izvan perimetralnih zidova, stražari patroliraju terenom. Iznutra se s osmatračnica pruža veličanstven pogled na grad ispod – oronule ulice i središnje trgove. U daljini na zapadu je Crno more, a iza njega Evropa. Na sjeveru, preko planina, Rusija.
Dvorac, neomodernistička konstrukcija od stakla i čelika s heliodromom, umjetničkom galerijom i spremnikom za morske pse, pripada jednom od najbogatijih svjetskih oligarha.
Od 20 najbogatijih ljudi na svijetu, 14 su Amerikanci, prema Bloombergovom indeksu milijardera. Njihovo zajedničko bogatstvo je nešto sjeverno od 2,1 triliona dolara – ili oko 7,5 posto godišnje ekonomske proizvodnje Sjedinjenih Država. Bidzina Ivanishvili, vlasnik dvorca i najmoćniji čovjek u državi Gruziji, procjenjuje se na oko 7,6 milijardi dolara, ili četvrtinu BDP-a zemlje.
Ovaj 68-godišnji tajkun dominira politikom u zemlji južnog Kavkaza više od desetljeća. Bidzina, kako je opće poznat, nekada bio izabrani političar. Izglasan za dužnost premijera na valu narodnog nezadovoljstva 2012., služio je samo godinu dana prije nego što je ponovno zakoračio u sjenu.
Populistička stranka koju financira Ivanishvili, Gruzijski san, ima gotovo neosporan utjecaj na vladu. Prema njegovim kritičarima, stranački zastupnici i ministri duguju odanost samo Ivanišviliju. I dok Gruzija ide na izbore u oktobru. 26 koji mnogi vide kao oštri izbor između Rusije i Zapada, Ivanišvilija se sve više doživljava kao silu koja izvlači Gruziju iz orbite EU-a kako bi umirila Moskvu.
Nakon što je prošle sedmice referendum o pridruživanju bloku u Moldaviji zamalo bio odbijen, Zapad oprezno promatra Gruziju tražeći znakove ruskog utjecaja u još jednoj bivšoj sovjetskoj republici koja je postala kandidatkinja za članstvo u EU.
Na ulicama ispod Ivanišvilijevog dvorca rastu bijesne gomile. Ovi izbori bit će dosad najteži izazov za vladavinu Gruzijskog sna, jer raste nezadovoljstvo zbog okretanja zemlje prema Rusiji u povijesno vrijeme napetosti sa Zapadom zbog rata u Ukrajini. Mnogi se pitaju: kako je Ivanišvili — bivši metalski i bankarski mogul s dugogodišnjim vezama s Moskvom — došao do tolike moći u zemlji poznatoj po svom revolucionarnom duhu?
Ivanishvili i gruzijska vlada odbili su zahtjeve za intervjue. Ali, proučavajući njihov put do moći, POLITICO je sastavio Ivanishvilijev priručnik o tome kako preuzeti kontrolu nad svojom zemljom i okrenuti je protiv Zapada.
Da biste se uzdigli na moćni položaj obično je potrebna gotovina – a u danima kasino kapitalizma i kaosa koji je uslijedio nakon raspada Sovjetskog Saveza, moglo se zaraditi na pretek.
Ivanišvili je rođen kao sin rudara u siromašnom ruralnom selu u tadašnjoj predstraži na periferiji Sovjetskog Saveza. “Odgojena sam gotovo bosa, nisam imala cipele za obuti. Ali bio sam apsolutno sretan, mnogo sretniji nego što su moja djeca”, rekao je Ivanišvili 2014.
Najmlađi od petero djece, radio je na podovima u tvornici dok je studirao, prvo za inženjersku diplomu u gruzijskom glavnom gradu Tbilisiju, a kasnije ekonomiju u Moskvi. Ali kad je diplomirao, akademske svjedodžbe vrijedile su nešto više od papira na kojem su bile tiskane, dok je sovjetsko carstvo šepalo prema svom kraju.
Od tih skromnih početaka, mladi Gruzijac je krčio svoj put do nezamislivog prosperiteta, prodajući elektroniku i konačno osnivajući vlastitu banku, Rossiyskiy Kredit, sa sjedištem u Moskvi.
To je došlo sa svojim izazovima – primijetili su to njegovi suparnici i organizirani kriminal. Ivanišvili je kasnije rekao ruskim novinama da je njegov brat otet u zavjeri za iznuđivanje. Kao odgovor, mladi se tajkun obratio drugoj bandi za zaštitu: ruskoj vladi, koja je stekla moćne prijatelje u novoj radnoj skupini za borbu protiv organiziranog kriminala u zemlji — čak i ako su se njihove metode neznatno razlikovale od onih protiv kojih su se trebali boriti.
“Njezini su ljudi radili za mito i nisu bježali od mučenja, premlaćivanja i ubojstava”, rekla je Irina Borogan, vodeća stručnjakinja ruskih sigurnosnih službi. No čini se da su obavili posao za Ivanishvilija, koji je uspostavio trgovinu između Francuske i Gruzije, dok je zadržao svoje goleme i nejasne poslovne interese u Rusiji.
Stručnjaci za Rusiju 90-ih kažu da je takva suradnja sa sigurnosnim službama u pravilu značila doživotnu obvezu. Jednom kada surađujete s vladom ili sigurnosnim službama, oni vas više neće ispuštati iz vida, rekao je Borogan.
Ivanishvilijev raskošni stakleni dvorac sada je pun skupih umjetnina; Picasso kojeg je kupio u Sotheby'su za 95 milijuna dolara, bila je u trenutku kupnje druga najskuplja slika ikada prodana na aukciji.
Milijarde dolara mogu ponuditi utjecaj, ali da bi se postigla stvarna kontrola, poluge moći moraju se oteti suparnicima.
Godine 2003. deseci tisuća Gruzijaca izašli su na ulice kako bi se suprotstavili dugogodišnjem vođi Eduardu Shevardnadzeu, bivšem sovjetskom birokratu koji je upravljao zemljom od pada SSSR-a. Na njegovo mjesto došao je bombastični revolucionar Mikheil Saakashvili, koji je obećao uspostaviti bliže veze sa Zapadom, pridružiti se EU i postati dijelom NATO-a.
Međutim, nada koju su obični ljudi imali u Saakashvilijevu vladu ubrzo je izblijedjela kako je njegova stranka postajala sve autoritarnija, a njezine sklonosti korupciji postajale sve očitije. Godine 2008. napetosti s Rusijom eksplodirale su u krvavi petodnevni rat u kojem je Moskva stavila petinu gruzijskog teritorija pod kontrolu Kremlja i njegovih lokalnih opunomoćenika u otcijepljenim regijama Abhaziji i Južnoj Osetiji.
Gruzija je trebala spasitelja, a Ivanishvili je rado uskočio, predstavljajući sebe kao strožu, samokontroliraniju figuru od Saakashvilija, kojeg je nekoć otvoreno podržavao. “Stvorit ću takvu demokraciju u Gruziji, možda ću doista zapanjiti Europu”, obećao je u listopadu 2011.
