Dok su se Sirijci ove sedmice radovali širom zemlje, mnogi su započeli bjesomučnu potragu za nestalim voljenima koji su prisilno nestali pod brutalnom diktaturom Bašara al-Assada.
Gomile su se okupile u ozloglašenom zatvoru Sajdnaja, koji je postao sinonim za proizvoljno pritvaranje, mučenje i ubistva. Pod blještavim suncem, ljudi su se slijevali prema ozloglašenom objektu sjeverno od Damaska, dok se saobraćaj protezao kilometrima, a neki su ostavili svoje automobile kako bi posljednju dionicu prošli uzbrdo, pokraj ograda od bodljikave žice i stražarnica, piše CNN.
Baš kao što su Assadove palače otkrile razmjere porodičnog bogatstva i luksuznog načina života, njegovi su zatvori potvrdili užase koje su Sirijci predobro poznavali u proteklih pet decenija.
Zloglasni zatočenički objekti Assadovog režima bili su crne rupe u koje je, još 1970-ih, nestajao svako ko se smatrao protivnikom. Sajdnaja je bila jedno od najzloglasnijih mjesta, poznato kao “klaonica” – gdje je između 2011. i 2015. obješeno čak 13.000 ljudi, prema Amnesty Internationalu.
Nije iznenađujuće, to je bilo jedno od prvih mjesta na koje su se pobunjenici fokusirali dok su jurišali prema Damasku u munjevitoj ofenzivi.
Nakon što su pobunjenički borci svrgnuli Assada u nedjelju, poslavši diktatora u bijeg u Rusiju, pojavile su se slike puštanja zatvorenika iz Sajdnaje – što je mnoge Sirijce natjeralo da preplave društvene mreže tražeći pomoć kako bi locirali svoje voljene.
Na ovoj fotografiji iz februara 2023., vođa džihadističke grupe Hayat Tahrir al-Sham Abu Mohammad al-Jolani provjerava štetu nakon potresa u selu Besnaja u sirijskoj pobunjeničkoj sjeverozapadnoj pokrajini Idlib na granici s Turskom.
Do ponedjeljka su mnogi uzeli stvari u svoje ruke i pohrlili u zatvor, potaknuti glasinama da su hiljade još zatvorene u dubljim nivoima ustanove, podzemnom području poznatom kao “crveni dio”.
Kada je CNN stigao na mjesto događaja u ponedjeljak, ogromna se gomila okupila ispred i unutar zatvora. Povici “Allahu Ekber” i slavljenička paljba odzvanjala su zrakom.
Jedna žena, Maysoon Labut, došla je iz Dara'e, južnog sirijskog grada koji je postao epicentar proturežimskih protesta na početku Arapskog proljeća i iskusila je punu snagu Assadovog brutalnog odgovora kada je pokrenuo akciju gušenja koja je pogodila zemlju u 13 godina građanskog rata.
Labut je tražila svoja tri brata i zeta. Bila je bez daha i emotivna dok je govorila.
“Crveni dio zatvora, danima pokušavaju doći do njega”, rekla je za CNN. “Nema kisika jer je ventilacija nestala i na kraju bi svi mogli umrijeti. Allaha radi, pomozi im.”
Ovo je bila glasina koja je potaknula gomile u ponedjeljak – ideja da je negdje zakopano unutar Sajdnaje labirint neotkrivenih ćelija za zadržavanje prepun nestalih Sirijaca.
Ali nije jasno postoji li to područje, produbljujući strahove da oni koji se smatraju nestalima možda nikada neće biti pronađeni.
Volonterska organizacija Sirijska civilna obrana, također poznata kao Bijele kacige, poslala je posebne timove u zatvor koji su bušili i bušili beton u ponedjeljak.
Pobunjenički borci vikali su ljudima da budu tihi kako bi spasioci mogli čuti glasove svih zatočenika koji su zarobljeni unutra. U gomili je zavladao tajac, a neki su kleknuli na koljena čekajući potvrdu. Podršku je pružio pas tragač. Ali ulaz nije pronađen.
U izjavi kasnije u ponedjeljak, Bijele kacige su rekle da nisu pronašle “nikakve dokaze o neotkrivenim tajnim ćelijama ili podrumima” ili bilo kakvim “neotvorenim ili skrivenim područjima unutar objekta”. Rekli su da je potraga za mogućim zatvorenicima u zatvoru završila i pozvali ljude na društvenim mrežama da izbjegavaju širenje dezinformacija.
Udruženje zatvorenika nestalih u zatvoru Sejdnajah (ADMSP) saopćila je da su svi zatvorenici pušteni do nedjelje u podne, te da su tvrdnje o zatvorenicima zarobljenim pod zemljom bile “neutemeljene” i “netačne”.
Mounir Al-Fakir, bivši zatvorenik Sajdnaje i osnivač ADMSP-a, rekao je za CNN da objekt sadrži podzemni nivo ćelija, ali ne vjeruje da postoje skriveni slojevi ispod toga. Oko 3.000 zatvorenika oslobođeno je nakon oslobađanja Damaska, procijenio je.
Ali očaj porodica koje su u ponedjeljak češljale po zatvoru – prebirući po golemoj riznici dokumenata koji su ostavljeni iza sebe, koristeći svjetiljke mobitela u mraku – odražava agoniju čekanja godinama bez ikakvog pojma šta se dogodilo njihovim najmilijima u zatvoru.
