“Rečeno mi je da su pogriješili.” Tako je američki predsjednik Donald Trump opisao ruski “užasni” dvostruki raketni napad na centar grada Sumi u Ukrajini u subotu, za koji se tvrdi da su u njemu korištene kasetne bombe s ciljem maksimiziranja civilnih žrtava.
Prema izvještajima, korištene su precizne rakete Iskander, a upotreba dvije takve rakete može sugerisati određeni stepen namjere i zlobe – ciljajući ne samo početne mete, već i spasioca koji prvi dolaze na mjesto napada. Malo je vjerovatno da je Kremlj prepoznao ovu akciju kao grešku – jer je takva taktika sada uobičajena – i moguće je da simpatizer umjesto toga opravdava Rusiju pred američkim predsjednikom.
Napad tokom vikenda predstavljao je za saveznike Ukrajine bolan podsjetnik na stvarne namjere Moskve u ovom ratu: zastrašiti Ukrajince i natjerati ih na predaju. Grad Sumi je već dugo pod direktnim udarom ruskih snaga, jer predsjednik Vladimir Putin tvrdi da traži stvaranje tampon-zone unutar Ukrajine, gađajući ovaj razvijeni pogranični grad.
Napad je ujedno naglasio koliko malo rezultata su donijeli diplomatski napori Bijele kuće. Trump je u petak na društvenim mrežama poručio da se Rusija mora “pokrenuti”, ali nije postavio rokove niti konkretne posljedice u slučaju nepostupanja, iako se spominje mogućnost sekundarnih sankcija za kupce ruske nafte.
Trump je i ranije davao slične izjave – ukoravajući Moskvu zbog napada na ukrajinske civile, ali izražavajući više opću tugu zbog tragedije rata nego bijes zbog konkretnih masakra, poput ubistva devetoro djece na igralištu u Krivom Rogu nekoliko dana ranije.
Istina koju Trump možda nerado priznaje jeste da se ruska diplomatija očekivano pretvorila u vrtložni spektakl besmislenih pravaca. Ona proizvodi potrebnu svjetlost i buku, ali malo konkretnih rezultata, dok Moskva nastavlja kupovati vrijeme i vodi rat prema vlastitim pravilima, piše CNN.
Američki i ruski diplomati trenutno učestvuju u diplomatskom karuselu koji izgleda kao da je dizajniran u Moskvi, s više pregovaračkih pravaca koji ostavljaju malo šanse za stvarni napredak. Trumpov izaslanik Steve Witkoff povremeno leti u Rusiju, vjerovatno da bi čuo zahtjeve izravno iz Kremlja, čiji je zvaničnik njegovu posjetu u petak opisao kao “produktivnu”. Viši američki i ruski diplomati sastaju se u Saudijskoj Arabiji kako bi raspravljali o prijedlozima za prekid vatre i širu detantu, dok su prošle sedmice u Turskoj počeli nižerazinski tehnički sastanci s ciljem ponovnog otvaranja ambasada.
Ima toga još. Amerikanci i Ukrajinci u Washingtonu pokušavaju razraditi održiv pravac djelovanja u vezi sa složenim ugovorom o rijetkim zemnim mineralima, koji je, prema posljednjem nacrtu koji je vidio CNN, gotovo u potpunosti skrojen u korist Bijele kuće i koji su, vjerovatno, razumjeli samo pravnici iz Delawarea.
Postoji i odvojeni diplomatski kanal SAD-a i Ukrajine o miru, također u Saudijskoj Arabiji, u okviru kojeg je do sada predložen široki prekid vatre, s kojim Rusija još nije pristala. Umjesto toga, dogovoren je ograničeni 30-dnevni prekid vatre koji se odnosio na energetsku infrastrukturu – nespretno uspostavljen i jedva poštovan – koji ističe u petak. Taj prvi test diplomatije, iako gotovo mrtav po dolasku, još uvijek nije obeshrabrio naredne pokušaje.
Svi ti paralelni pregovori, iako nepovezani i konfuzni, imaju jednu zajedničku nit – administracija Donalda Trumpa pokušava ostvariti napredak kroz više različitih kanala, nadajući se da će se oni na kraju spojiti u jedinstveni i trajni mirovni dogovor. Trenutno postoji najmanje pet odvojenih pregovora, i to čak ne uključujući uglavnom tihu ulogu Trumpovog specijalnog izaslanika generala Keitha Kellogga, niti povremeni, ali utjecajni faktor koji imaju telefonski razgovori između Putina i Trumpa.
Ova razgranata i zbunjujuća struktura, prema kritikama na račun Moskve, predstavlja tipičnu rusku taktiku – odugovlačiti dok se čini da su angažovani. Trumpova administracija je ranije obilovala ultimatumima u trajanju od 24 sata do 100 dana, prije nego što su stvari zaista krenule. Sada nema roka – niti kraja tim metastazirajućim pregovorima.
Zašto Putin traži vrijeme? Zato što vjeruje da je Trump lako omesti i da on želi brz i jednostavan trijumf, a ne kompleksan kompromis. Putin također vjeruje da tokom ovog ljeta može ostvariti konkretnu pobjedu na frontu, koja će promijeniti tok pregovora.
Napad na Sumi ima za cilj da Rusiji stvori prostor uz granicu, ali i da uvuče ukrajinske trupe u borbu. Rusija polako, ali zabrinjavajuće napreduje južno od Zaporožja – regije gdje je prije skoro dvije godine očekivala probijanje linije. Jedan ukrajinski obavještajni oficir nedavno je premješten u blizinu grada Harkiva i opisao front kao tiši nego što se očekivalo, uz napetost oko toga šta slijedi.
Rastu zabrinutosti da Rusija gomila pojačanja i čeka da se zemlja prosuši u maju kako bi pokrenula proljetnu ofanzivu, za koju ukrajinski zvaničnici tvrde da je već djelimično započela. Kijev je najavio nedostatak artiljerijske municije u sedmicama koje dolaze, a nedavne najave pomoći zapadnih saveznika možda neće spriječiti nadolazeću krizu. Ukrajinu vjerovatno čeka veoma težak ljetni period.
Ovo je stvarni trenutak suočavanja. Moskva je sve uložila u rat u kojem sebi ne može priuštiti ništa manje od pobjede. Ne vidi korist u dogovoru koji bi zamrznuo front sada. Zamah – uz Bijelu kuću koja ruši dosadašnje ekonomske i sigurnosne norme, te Ukrajinu koja se muči da zadovolji potrebe za ljudstvom i resursima – sve više ide u korist Rusije. Rusi odugovlače jer vjeruju da vrijeme radi za njih.
Evropski saveznici SAD-a se s nelagodom pripremaju za dvije neugodne potencijalne budućnosti. Prva je mogućnost kolapsa Ukrajine i potreba da članice NATO-a u Evropi zaustave ruski napredak bez pomoći SAD-a – malo vjerovatna opcija, ali ipak prisutna u planiranju. Druga je realnija i javno priznana: Britanija i Francuska predvode pripreme za “snage za osiguranje” koje bi djelovale u slučaju prekida vatre. Ta buka i planiranje imaju dvije svrhe: daju Kijevu sigurnosne garancije da može pristati na diplomatiju, i djelimično posramljuju Moskvu jer opstruira mirovni plan koji je gotovo spreman za sprovođenje.
Ali sa svakim novim obrtajem diplomatskog točka, konkretni uslovi mira postaju sve zamršeniji. Putin izgleda sve manje voljan da čak i djelimično zaustavi sukob, jer vjeruje da Trump nema moć da ga efikasno kazni za odbijanje dogovora.
Trump je o američkim pregovorima s Rusijom i Ukrajinom tokom vikenda rekao: “Znate, postoji trenutak kada morate ili nešto pokazati ili odustati.” Problem je što su i on i Kremlj zadovoljni što razgovori traju. I nijedna strana ne želi zapravo nešto pokazati: Trump oklijeva uvođenje ozbiljnih sankcija koje bi narušile njegov odnos s Moskvom, a Kremlj ne pokazuje nikakvu želju da zaustavi rat.
Trump je još rekao: “Vidjet ćemo šta će biti, ali mislim da sve ide u redu.” Ukrajina se može samo nadati da to ne znači da će sudbina zemlje zauvijek biti potisnuta drugom krizom.
