Lična vanjska politika Elona Muska u promociji stranaka krajnje desnice izaziva bijes među čelnicima u Evropi i stavlja ih pred dilemu: Kako ukoriti tehnološkog titana, a da ne naljute njegovog novog pokrovitelja — Donalda Trumpa?
Musk bi se lako mogao odbaciti kao nestašni antagonist koji jednostavno voli šokirati i slijedi vlastite opsesije jedan po jedan post.
Ali on nije samo neki trol, piše CNN. On je najbogatiji čovjek na svijetu, posjeduje neke od strateških i najutjecajnijih firmi na svijetu i upravlja moćnom mrežom društvenih medija. Musk ističe svoj golemi utjecaj kao populističke sile koja potiče političke provokatore kao neku vrstu nadnacionalne nedržavne vlasti jednog čovjeka.
On također predviđa međunarodne poremećaje koji se vjerovatno očekuju kada se novoizabrani predsjednik vrati u Bijelu kuću za dvije sedmice i potencijalne sukobe interesa koji slijede. To je zato što pionir Tesle i SpaceX-a neće biti samo moćni slobodni agent — već savjetnik unutarnjeg kruga nove američke vlade i na čelu Odjela za učinkovitost vlade. Stoga će biti teško znati gdje završava Muskova politika, a počinje službena vanjska politika SAD.
Za druge, njegovi napadi na izabrane dužnosnike u Evropi s kojima se ne slaže riskiraju da izgledaju kao pokušaj buduće američke vlade da se umiješa u politiku susjednih demokratija i suverenih nacija kako bi destabilizirala njihove vlade.
A njegovi potezi postavljaju pitanje radi li po Trumpovim uputama, vidi li ga novoizabrani predsjednik kao korisnu avangardu poremećaja ili bi uskoro mogao iritirati 47. predsjednika dok pokušava ostaviti svoj pečat u svijetu.
“Hoće li Musk provoditi Trumpovu vanjskopolitičku agendu, djelujući kao Trumpov osobni ambasador svuda?” rekla je Lindsay Gorman, direktorica i viša saradnica u German Marshall Fundu. “Ili će Musk promovirati vlastitu viziju globalnih pitanja, koja se na neki način može slagati s Trumpom, ali ne i na neki drugi način. I kakva će onda biti dinamika moći između to dvoje?”
Trumpova spremnost da tolerira Muskove žestoke napade na savezničke čelnike također je znak da bi nadolazeći mjeseci mogli biti još tegobniji za američke prijatelje nego njegov prvi mandat. Ta se stvarnost odigrala u ponedjeljak kada je kanadski premijer Justin Trudeau najavio svoju ostavku. Trudeau je odavno prokockao povjerenje Kanađana i vlastite Liberalne stranke. Ali Trumpove prijetnje nametanjem carina od 25% pogoršale su političku krizu u Ottawi i možda su ubrzale odlazak neprijatelja kojeg je Trump nazvao “guvernerom” 51. američke države.
Očigledni osjećaj slobode koji Trump i Musk osjećaju igrajući politiku u inozemstvu također je pokazatelj samopouzdanja u MAGA svijetu uoči Trumpove inauguracije. Oni pokazuju uvjerenje da im njihova snaga omogućuje da maltretiraju manje zemlje i mogu nagovijestiti novu i drskiju inkarnaciju “Amerika na prvom mjestu”.
Muskovi napadi — preneseni na njegovih 211 miliona sljedbenika na X-u — pukli su strpljenje čelnika nekih od najbližih američkih tradicionalnih saveznika i potaknuli ionako povišene transatlantske napetosti uoči Trumpova drugog mandata.
Britanski premijer Keir Starmer, koji je sedmicama bio na meti Muska, upozorio je da je vlasnik SpaceX-a prešao “crtu” nakon što je rekao da britanskog ministra odgovornog za zaštitu djece treba zatvoriti i da je bio aloget za silovanje.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron optužio je Muska za poticanje novog “međunarodnog reakcionarnog pokreta” i miješanje u izbore.
Norveški premijer Jonas Gahr Store rekao je da je “zabrinjavajuće” da je čovjek s takvom moći tako izravno upleten u poslove drugih zemalja.
Njemačka vlada već je kritizirala multimilijardera zbog podrške krajnje desnoj proruskoj stranci, Alternativi za Njemačku (AfD), na nadolazećim izborima. Musk će ove sedmice ugostiti čelnika stranke u intervjuu na X-u.
Ogorčenost koju je izazvao Musk odražava temeljnu ideologiju Trumpovog pokreta “Učinimo Ameriku ponovno velikom”. Proganja političare establišmenta i nastoji promovirati krajnje desničare, autsajdere populiste čiji stavovi i temperamenti odražavaju one novoizabranog predsjednika. U Evropi, kao i u Sjedinjenim Državama, mnogi glasači postali su ogorčeni na vlade za koje vjeruju da nisu uspjele poboljšati njihovu ekonomsku situaciju i zaustaviti imigraciju.
Mnogim Amerikancima Musk jednostavno koristi svoja prava iz Prvog amandmana. Ali u Evropi, kontinentu progonjenom užasom krajnje desnog ekstremizma, mnogi čelnici njegovu podršku radikalnom populizmu smatraju uvredljivom i manje primjerom slobode govora nego pokušajem gušenja sloboda i demokratije.
Ako postoji strategija u Muskovom dizanju rulje, to je da su opozicione snage u tim zemljama daleko više u skladu s Trumpovim instinktima protiv imigracije i slobodne trgovine od vođa koji su trenutno na vlasti. A Trump se možda nada da će promovirati političke sagovornike koji bi mu bili naklonjeniji.
U Francuskoj, na primjer, krajnje desna stranka Nacionalno okupljanje (ranije poznata kao Nacionalna fronta) Marine Le Pen ima najbolje šanse do sada da 2027. godine pobjedi u sustavu predsjedničkih izbora u dva kruga koji ju je uvijek blokirao. Iako je malo vjerovatno da će AfD formirati vladu u njemačkom sistemu koji promovira koalicije, njegov bi utjecaj mogao porasti nakon saveznih izbora u februaru.
A Trump je već postavio crveni tepih u Mar-a-Lagu krajnje desničarskim evropskim čelnicima, uključujući snažnog mađarskog premijera Viktora Orbana i italijansku desničarsku populističku premijerku Giorgiu Meloni, koja je možda najjača nacionalna čelnica u Evropskoj uniji trenutno.
Nacionalistički DNK Trumpove vanjske politike često je reakcija na politiku i ponašanje čelnika lijevog centra na Zapadu.
