Kada je Vladimir Putin naredio opću invaziju na Ukrajinu, na Zapadu nije bilo ničega što bi ga moglo uvjeriti da odustane.
No, povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću mogao bi prisiliti ruskog predsjednika da po prvi put ozbiljno razmotri mogućnost mira.
Ni Moskva ni Ukrajina, gotovo tri godine nakon početka invazije 24. februara 2022., nisu blizu vojnog trijumfa.
Umjesto toga, najizgledniji ishod čini se žurno dogovorena 1287 kilometara duga demilitarizirana granica koja bi razdvojila zaraćene strane.
Ovakav aranžman bit će gorka pilula za ukrajinske političke čelnike i građane, jer bi zamrzavanje sukoba na trenutnim linijama značilo predaju 20 posto ratom poharane zemlje agresoru.
U zamjenu za prihvaćanje ovakvog rješenja, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij inzistirat će na uspostavi multinacionalnih snaga koje bi nadzirale možda najkrhkiji mirovni sporazum dosad, piše britanski The Telegraph.
SAD i NATO ne očekuju da će igrati ključnu ulogu u odvraćanju Putina od novog napada na Ukrajinu.
Ovaj zadatak trebao bi prvenstveno pasti na evropske zemlje, kako je to nedavno na sastanku ministara odbrane NATO-a u Bruxellesu izjavio američki ministar odbrane Pete Hegseth.
Evropski su se lideri našli u grozničavoj potrazi za zajedničkim odgovorom na Trumpovu odluku da započne pregovore s Putinom i sve što iz toga proizlazi, uključujući sigurnosna jamstva za osiguranje dugotrajnog mira u Ukrajini.
Prvi koji je izjavio spremnost na slanje britanskih trupa u sklopu potencijalnog sporazuma bio je britanski premijer Sir Keir Starmer. Francuski su dužnosnici predložili mogućnost „reosiguravajućih” snaga koje bi bile raspoređene u Ukrajini iza bojišnice, kako bi Putina odvratile od novog napada.
No, kada su se u ponedjeljak u Parizu sastali najmoćniji evropski lideri kako bi raspravili mogućnost mirovnih snaga, postalo je jasno da među njima vladaju duboke podjele.
Njemački kancelar Olaf Scholz, često kritiziran zbog svoje popustljivosti, osudio je razgovore o slanju vojnika kao „potpuno preuranjene” i „krajnje neprimjerene”, naglasivši kako ga te rasprave „čak i pomalo iritiraju”. Scholz je potom napustio sastanak ranije kako bi sudjelovao u predizbornoj debati.
Italija i Španija također su izrazile sumnju u slanje evropskih vojnika u Ukrajinu.
Italijanska premijerka Giorgia Meloni izjavila je da je slanje vojnika „najsloženija i najmanje učinkovita” metoda za očuvanje mira.
Španski ministar vanjskih poslova José Manuel Albares dodao je: „Trenutno niko ozbiljno ne razmatra slanje vojnika u Ukrajinu. Mir je još uvijek vrlo daleko, i to iz samo jednog razloga – zbog Vladimira Putina.”
Poljska je brzo odbacila tu ideju, pri čemu je njezin premijer Donald Tusk naglasio kako je odbrana istočnog krila NATO-a prioritet njegove vlade.
Izgledi za evropsku mirovnu misiju činili su se sve slabijima sa svakom novom izjavom.
No, postoji tračak nade za jednu inicijativu predvođenu Ujedinjenim Kraljevstvom.
Zajedničke ekspedicijske snage (JEF), koalicija deset sjevernoeuropskih NATO-ovih država, mogle bi ponuditi rješenje.
Osim Velike Britanije, JEF uključuje Norvešku, Finsku, Švedsku, Estoniju, Latviju, Litvu, Dansku, Island i Nizozemsku.
