Više od 70.000 ruskih vojnika poginulo je u Ukrajini, pokazuju podaci koje je analizirao BBC. Pritom dobrovoljaca – civila koji su se pridružili oružanim snagama nakon početka rata – sada ima najviše među poginulima na bojnom polju od početka ruske invazije 2022. godine.
Svakodnevno se diljem Rusije u medijima i na društvenim mrežama objavljuju imena, osmrtnice i fotografije poginulih vojnika. BBC i neovisna web stranica Mediazona analizirali su dostupne podatke i identificirali imena 70.112 ruskih vojnika poginulih u Ukrajini.
No smatra se da je stvaran broj poginulih Rusa znatno veći. Neke porodice ne dijele javno pojedinosti o smrti svojih bližnjih, a ova analiza ne uključuje imena koja nisu provjerena, kao ni poginule pripadnike ruskih milicija u Donjecku i Luhansku, regijama pod ruskom okupacijom u istočnoj Ukrajini.
Među poginulima je 13.781 dragovoljac (oko 20%), kojih je na tom crnom popisu sada više nego ostalih kategorija. Bivši zatvorenici, koji su se pridružili vojsci kako bi ishodili pomilovanje, dosad su bili najbrojniji, ali sada čine 19% među poginulima. Mobilizirani vojnici – građani pozvani u borbu – čine 13% smrtno stradalih.
Od oktobra prošle godine sedmični broj smrtnih slučajeva dobrovoljaca nije pao ispod 100, a u nekim sedmicama ginulo ih je i više od 300.
S druge strane, Ukrajine rijetko komentira razmjere svojih gubitaka na bojnom polju. U februaru je predsjednik Volodimir Zelenskij rekao da je smrtno stradala 31.000 ukrajinskih vojnika, ali procjene temeljene na američkim obavještajnim podacima ukazuju na veće gubitke.
Priča o Rinatu Husnijarovu tipična je za mnoge poginule dobrovoljce. Živio je u gradu Ufi u Baškortostanu i radio dva posla kako bi spojio kraj s krajem – u tramvajskoj remizi i tvornici šperploča. Imao je 62 godine kad je u novembru prošle godine potpisao ugovor s ruskom vojskom. Preživio je manje od tri mjeseca u borbi, a poginuo je 27. februara. U osmrtnici na lokalnoj memorijalnoj web stranici jednostavno je pisalo da je bio “vrijedan i pristojan čovjek”.
Većina muškaraca koji se prijavljuju za rat dolazi iz malih gradova u dijelovima Rusije gdje je teško pronaći stabilan i dobro plaćen posao. Čini se da se većina dobrovoljno pridružila iako su neki u Čečeniji aktivistima za ljudska prava govorili o prisili i prijetnjama.
Neki dobrovoljci kažu kako nisu razumjeli da ugovori koje su potpisivali nemaju datum završetka, pa su bezuspješno na raznim stranama tražili pomoć oko prekida te obveze.
Plaće u vojsci mogu biti pet do sedam puta veće od prosječnih plaća u manje prosperitetnim dijelovima zemlje, a vojnici dobivaju i socijalne beneficije, uključujući besplatno čuvanje djece i porezne olakšice. Jednokratne naknade za osobe koje se prijave također su porasle u mnogim dijelovima Rusije.
Većina dobrovoljaca koji poginu na frontu je u dobi između 42 i 50 godina. Takvih je 4100 na popisu više od 13.000 dragovoljaca. Najstariji poginuli dobrovoljac imao je 71 godinu – ukupno je u ratu stradalo 250 dobrovoljaca starijih od 60 godina.
Sve veći broj žrtava među dobrovoljcima djelomično je posljedica njihovog raspoređivanja u operativno najzahtjevnija područja na frontu, osobito u Donjeckoj regiji, gdje čine okosnicu pojačanja za iscrpljene jedinice.
Ruska strategija “mašine za mljevenje mesa” nastavlja se nesmanjenom brzinom, prema ruskim vojnicima s kojima je BBC razgovarao. Ovaj izraz koristi se za opisivanje načina na koji Moskva nemilosrdno šalje valove vojnika u napad kako bi pokušala iscrpiti ukrajinske snage i izložiti njihove lokacije ruskom topništvu. Snimke dronom s društvenih mreža pokazuju kako slabo opremljene ruske snage napadaju ukrajinske položaje s malo potpore topništva ili oklopnih vozila.
Ponekad stotine muškaraca ginu u jednom danu. Posljednjih je sedmica ruska vojska takvom taktikom neuspješno pokušavala zauzeti istočne ukrajinske gradove Časiv Jar i Pokrovsk.
Službena studija vojne medicinske uprave ruskog ministarstva odbrane kaže da je 39% smrtnih slučajeva vojnika posljedica ozljeda udova i da bi stope smrtnosti znatno pale kad bi prva pomoć i kasnija medicinska njega bile bolje.
Postupci ruske vlade sugeriraju da želi izbjeći novi službeni val mobilizacije i da umjesto toga pokušava privući što više dobrovoljaca.
Primjedbe regionalnih dužnosnika sugeriraju da su od državnog vrha dobili zadatak vrbovanja dobrovoljaca u svojim područjima. Oglašavaju se na web stranicama za slobodna radna mjesta, kontaktiraju muškarce koji imaju problema s dugovima i provode kampanje novačenja u visokoškolskim ustanovama.
Od 2022. osuđene zatvorenike također se potiče da se pridruže vojsci u zamjenu za amnestiju, a sada je sve češća praksa da se optuženicima za kaznena djela nudi odlazak u rat umjesto da se suoče sa suđenjem. Zauzvrat se njihove kaznene prijave zamrzavaju i potencijalno potpuno odbacuju.
Manji broj poginulih dobrovoljaca došao je iz drugih zemalja. Identificirana su 272 takva muškarca, od kojih su mnogi bili iz centralne Azije – 47 iz Uzbekistana, 51 iz Tadžikistana i 26 iz Kirgistana.
Prošle godine pojavili su se izvještaji o tome da je Rusija regrutirala ljude na Kubi, u Iraku, Jemenu i Srbiji. Strancima koji već žive u Rusiji bez valjanih radnih dozvola ili viza, a koji pristanu “raditi za državu”, obećava se da neće biti deportirani i nudi im se pojednostavljeni put do državljanstva ako prežive rat. Mnogi su se kasnije žalili da nisu razumjeli o čemu se radi te su se obratili za pomoć medijima. Vlade Indije i Nepala pozvale su Moskvu da prestane slati njihove državljane u Ukrajinu i da vrati tijela poginulih u domovinu. Dosad se po tim pozivima nije postupalo.
