Automobil se zabija u vodu i tone. Da biste se spasili u ovoj životno opasnoj situaciji, važno je reagovati brzo i razborito. Njemački autoklub ADAC proveo je veliki test u kojem je simulirano više realističnih scenarija tonjenja vozila — kako bi se pokazalo šta zaista funkcioniše u praksi. Ovo morate znati ako želite povećati šanse za preživljavanje.
Zaglaviti se u automobilu koji tone izuzetno je rijedak slučaj, ali se može dogoditi — bilo zbog nesreće ili ekstremnih vremenskih uvjeta, kao što je to bio slučaj u dolini Ahr 2021. godine. To je noćna mora koju niko ne želi doživjeti.
Ako se ipak nađete u takvoj situaciji, važno je znati: da li odmah pokušati izaći iz automobila? Hoće li se vrata moći otvoriti? Hoće li električni prozori i dalje raditi? I koliko brzo vozilo zaista tone? Na ova pitanja ADAC je pokušao dati konkretne odgovore kroz četiri iscrpna testa.
Njemački autoklub ADAC (Allgemeiner Deutscher Automobil-Club) ispitao je četiri različita scenarija potonuća vozila, uključujući testove s vozilima na benzin i električnim automobilima. Cilj je bio istražiti može li se i kako uspješno napustiti vozilo koje tone, te da li visokonaponski sistem u električnim vozilima predstavlja dodatnu opasnost za putnike.
U svakom testu ispitane su različite metode izlaska iz vozila i korištenje različitih pomagala. U završnom testu, vozač je morao osloboditi i dijete (lutku) iz dječije sjedalice.
U prvom testu, korišten je električni automobil Citroën ë-C4 iz 2022. godine, koji je potopljen u bazen za ronjenje. Zračni jastuci se nisu aktivirali jer je brzina udara bila niska (oko 15 km/h), a vozaču je naloženo da pokuša izaći kroz električno upravljani bočni prozor.
Rezultat: Podizači prozora radili su tokom cijelog testa, čak i na dnu bazena. Vozač je uspio napustiti vozilo za samo 57 sekundi. Vozilo je plutalo 2 minute i 11 sekundi prije nego što je voda počela prodirati u unutrašnjost, a potpuno je potonulo nakon ukupno 2 minute i 46 sekundi.
Zanimljivo je da je čak i nakon 12 minuta pod vodom, 12-voltnim sistemom vozila i dalje bilo moguće upravljati — iako je došlo do pregrijavanja osiguračke kutije (do 90°C), što je kasnije uzrokovalo isključenje akumulatora. Visokonaponski sistem nije pokazivao nikakve znake pregrijavanja ili opasnosti.
U drugom testu korišten je stariji Seat Exeo iz 2009. godine, s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem. Pretpostavka je bila da prozori više ne rade, pa je vozač pokušao izaći otvaranjem vrata.
Rezultat: Vrata se mogu otvoriti tek nakon što se izjednači pritisak — a to znači kada je već veliki dio kabine ispunjen vodom. Vozačeva vrata mogla su se otvoriti tek nakon 4 minute i 36 sekundi, dok je vozačeva glava već bila pod vodom duže od minute i po. Ova metoda izlaska ocijenjena je kao izuzetno rizična i nepouzdana.
Treći test ispituje može li se bočno staklo razbiti iznutra. Testirano je dvostruko sigurnosno staklo, koje se koristi u mnogim modernim automobilima.
Rezultat: Ni vrh kišobrana, ni metalne šipke naslona za glavu, ni čekić za hitne slučajeve nisu mogli razbiti staklo. Uspješan je bio samo pokušaj razbijanja zadnjeg bočnog prozora (koji je imao jednostruko staklo) pomoću posebnog probijača. Ipak, izlazak kroz zadnji prozor bio je fizički izuzetno zahtjevan.
Četvrti test podrazumijevao je da se iz vozila mora iznijeti i beba (lutka). Vozač je morao: doći do zadnjeg sjedišta, otkopčati dijete, razbiti prozor i zajedno s djetetom izaći kroz otvor.
Rezultat: Test je uspješno završen, ali je bio vrlo naporan čak i za dobro istreniranog spasitelja. Zaključeno je da bi za fizički slabije, visoke ili neobučene osobe to bilo gotovo nemoguće.
Testovi su pokazali da električni automobili ne predstavljaju veću opasnost od vozila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem. Električni sistem ostaje vodonepropustan i nema rizika od strujnog udara. Podizači prozora u testiranom električnom vozilu radili su čak 10 minuta nakon uranjanja.
Odmah obavijestite hitne službe (policija, vatrogasci, hitna pomoć).
Ako je moguće i sigurno, pomozite osobama da izađu iz vozila — ali ne ulazite u vodu bez procjene rizika.
U ekstremnim slučajevima, samo stručno osposobljeno spasilačko osoblje može intervenirati — posebno u brzim i dubokim vodama.
