Nakon jučerašnjih uzvratnih utakmica u 1. pretkolu Konferencijske lige, Bosna i Hercegovina je ostala na samo dva predstavnika u kvalifikacijama za evropska takmičenja.
Loša predstava naših klubova samo je epilog godina i godina, najprostije i najblaže rečeno, loših poteza. Svakodnevne glavobolje i začkoljice dovele su nas u nimalo zahvalan položaj, a argumente za ispodprosječno stanje je vrlo lako pronaći jednom Google pretragom, da ne govorimo o nekoj dubinskoj analizi.
Vrlo lako se možemo sjetiti prošlogodišnjeg izdanja banjalučkog Borca, aktuelnog viceprvaka naše zemlje, ma koliko se neki trudili da ih prikažu kao člana drugih. Borac je pobjeđivao APOEL i LASK u grupnoj fazi, remizirao s Panathinaikosom, a potom i izbacio ljubljansku Olimpiju u nokaut-fazi.
Da ste zaspali u tom trenutku i spavali sve do sada, posljednjih sedam dana bi vas vrlo vjerovatno natjeralo da pomislite o tome kako sanjate šokantan san. Od tih velikih rezultata premotate nekoliko mjeseci unaprijed i vidite da je taj isti Borac ispao od Santa Colome, koja, unatoč veoma kul imenu, dolazi iz Andore. Da, ta Andora, stara kolijevka fudbala… Ne, nije samo ispao. Ponižen je na Gradskom stadionu u Banjoj Luci s četiri primljena pogotka.
Ništa se bolje nije proveo ni Željezničar. Nakon pozitivnog iznenađenja protiv Kopra na Grbavici, barem što se same igre tiče, neriješen rezultat bio je jednak porazu. I kad biste pomislili da će u Sloveniji nastaviti u istom tonu, desio se pad. Zašto? Niko ne zna. Izgledali su sjajno 44 minute i onda dolazi trenutak ili osam minuta pomračenja uma, a za kaznu se primaju tri gola.
Da sve nije tako loše, pobrinuo se Zrinjski. Poslije 40 minuta neuspješnog otključavanja odbrane Virtusa iz San Marina, napokon su uspjeli pogoditi ključ u bravu, pa su relativno lako došli do sigurnog rezultata. Istovremeno, pokazali su fudbalerima iz San Marina još jednom ko je gazda i prava fudbalska “velesila“, baš kao i reprezentacija Bosne i Hercegovine mjesec dana ranije njihovoj selekciji.
Nema šta, još jedna sezona puna “uspjeha“ za naše klubove na kontinentalnom nivou jasno će dati do znanja svima čiji fudbal tek nadolazi. Mada će vrlo vjerovatno još uvijek nadolaziti i za koje desetljeće. Ne što nećemo, nego što ne znamo drugačije. Tip smo ljudi koji mora deset puta udariti glavom u isti zid ne bi li ga pokušali zaobići na neki drugi način.
Dokad ćemo tako, niko ne zna, ali ako nastavimo u istom tonu, budite sigurni i da će San Marino i njihova liga za nas postati, što bi se u narodu reklo, “misaona imenica”.
