Kada Benjamin Netanyahu sleti nazad u Izrael, dočekat će ga zid mišljenja. Neki ljudi su puni hvale za sporazum koji je pomogao da se izgradi, dok ga drugi mrze. Niko nije ravnodušan, piše u svojoj analizi koju je kasno sinoć objavio Sky News.
Među onima koji su bijesni do neba su i članovi njegove vlastite vlade. Netanyahu će večeras prisustvovati sjednici kabineta, gdje će se suočiti sa bijesom svojih dva najglasnija ministra – Itamara Ben-Gvira i Bezalela Smotricha.
Obojica dolaze s nepopustljive političke krajnje desnice. Obojica smatraju da je kompromis znak slabosti, obojica su bili duboko zgroženi idejom da se premijer izvini Kataru zbog napada na Dohu.
Ben-Gvir je rekao da to, daleko od toga da je izvor sramote, predstavlja „važan, pravičan i izuzetno moralni napad… Katar je država koja podržava terorizam, finansira terorizam i potiče terorizam“.
Smotrich, kao da se nikada nije brinuo da će biti nadmašen, uporedio je Netanyahua sa Nevilleom Chamberlainom i njegovim popuštanjem nacistima, rekavši da je njegova „ponizna izvinjenja“ sramota.
Mogu li ovi ljudi uopšte nastaviti služiti u kabinetu sa Netanyahuom? A ako ne mogu, koliko će proći do pada vlade? To ne bi ugrozilo mirovni plan, ako preživi, jer će imati podršku dovoljnog broja opozicionih partija da bude usvojen kao zakon. Ali bi ubrzalo nove opće izbore, na kojima bi Netanyahu pokušao da se prikaže kao državnik koji je vratio taoce (ako to učini), dok bi ga njegovi rivali prikazali kao čovjeka koji je dozvolio da se 7. oktobar dogodi dok je on bio na vlasti.
Ali u kratkom roku, Netanyahuov plan ima mnogo pristalica u Izraelu. Predsjednik Isaac Herzog ga je podržao, kao i forum koji predstavlja porodice taoca.
Lideri arapskih zemalja su svi rekli da ga pozdravljaju, iako su, jednoglasno, zasluge dali Donaldu Trumpu, a ne izraelskom premijeru.
Ali onda aplauz jenjava. Iz Hamasa, početna reakcija je bila značajna – plan im čak nije ni bio poslan prije nego što je objavljen svijetu. A bez njihove podrške, kako sporazum uopće izgleda? Može li uopće funkcionirati? Kažu da ne mogu prihvatiti ništa što ne uključuje palestinsku samoodređenje. Što, jasno, ovaj plan ne uključuje.
I zapamtite – Hamas drži taoce. Uprkos implicitnim prijetnjama koje je Trump izrekao o tome šta će se desiti ako Hamas ne prihvati ovaj sporazum, povratak talaca je tačka koja najjače odjekuje kod izraelske javnosti. Ako Hamas ne prihvati sporazum, neće vratiti taoce.
Što se tiče upravljanja Gazom, među Palestincima postoji vrlo mala podrška za Trumpa i Blaira kao rukovodstvo.
„Tony Blair je ratni zločinac koji bi trebao biti u Hagu, a ne u Gazi,“ rekao je Mustafa Barguti, iskusni političar koji je gotovo dva desetljeća član Palestinskog zakonodavnog vijeća.
I to je mišljenje koje se moglo čuti više puta.
Predstoje još pregovori. Niko se ne raduje prerano, jer ima prepreka koje treba prevazići i ustupaka koje treba napraviti. Ali postoji šansa da se stvari dogode, i ako se dogode, možda će se dogoditi brzo.
