Adnan Busuladžić skoro tri decenije je član benda Dine Merlina. Ovaj bihaćki profesor saksofona i klarineta, na svakom koncertu bh. zvijezde pokazuje i dokazuje zašto je tu gdje jeste. Ko nije uživao u njegovim solo dionicama, mnogo je propustio.
Mada saradnja s Merlinom zahtijeva dosta vremena, posvećenosti i odricanja Adnan uporedo s tom karijerom sa talentiranom djecom u gardu na Uni pravi čuda. Doduše u intervjuu za Raport priznaje da zbog svega toga ponekad trpi njegova porodica…
Turneja s Dinom Merlinom je u punom jeku. Kako se stignete organizovati – koncerti, škola, porodica…?.
Pa, sigurno da za takve stvari treba velika doza razumijevanja okoline i ljudi sa kojima živim i radim. Nikada u mojoj dugogodišnjoj karijeri, koliko sam na turnejama po cijelom svijetu, nije trpio posao i moj rad sa djecom, porodica možda i jeste zbog odsustva i čestih putovanja, ali druge stvari nisu. Uvijek se u dogovoru sa radnim kolegama nalazilo rješenje i način da pedagoški rad sa učenicima traje bez obzira na sve okolnosti i tu mogu sa zadovoljstvom istaći da imam iskreni i prijateljski odnos sa kolegama iz moje Umjetničke škole „Nusret Keskin – Braco“ Bihać.
Vi ste, ako se ne varam, jedini profesor u Merlinovoj ekipi. Kako se na to gleda među kolegama?
Kad sam i krenuo svirati sa Dinom Merlinom 1998. godine bio sam student Muzičke akademije Sarajevo, na kojoj sam i diplomirao. Odmah po završetku studija sam se i zaposlio kao profesor. Istina, jedini sam član benda koji radi sa djecom kao predavač (profesor). Možda je tih godina bilo malo čudno i strano da neki profesor koji pored svoga posla svira i turneje i bavi se popularnom ili nekom drugom vrstom muzike. Međutim sada je to sasvim normalno da ljudi pored svoga posla imaju i neke druge aktivnosti usko vezane za struku što svakako može biti samo pozitivno za okolinu u kojoj žive.
Roditelji djece čiji ste profesor imaju samo riječi hvale za Vas. Koliko su naša djeca talentovana?
Sa zadovoljstvom mogu reći da imam izvrsnu saradnju sa roditeljima uz obostrano uvažavanje i podršku za sve ono što radimo. Što se tiče učenika i talenta sigurno da je na prvom mjestu rad, odnosno vježbanje instrumenta. Talenta je jako mali procenat tako da je na prvom mjestu vježba, a svakako ako postoji i određeni talenat to je onda savršen spoj. Imam tu sreću da je dosta učenika kojima sam predavao nastavilo da se profesionalno bavi muzikom, gdje su sada ugledni predavači i instrumentalisti širom Bosne i Hercegovine, regiona i svijeta.
Odlučili ste ostati u Bihaću, uspješni muzičari obično se odluče za život u većim gradskim centrima.
Ja sam izabrao grad gdje sam završio osnovnu i srednju školu . Svakako da je u malim sredinama teže postići određene stvari za razliku od većih sredina gdje stvari idu dosta lakše. Mislim da smo uspjeli napraviti ono što i u dosta većim sredinama ima ili nema. Prvenstveno mislim na Orkestar Muzičke omladine koji broji preko četrdeset članova, zatim Haman Jazz Band, kvartet saksofona rad na raznim projektima koji su postali prepoznatljivi i van granica Bosne i Hercegovine.
Kako bi opisali saradnju s Dinom Merlinom?
Saradnja sa Dinom Merlinom traje već 26 godina i to od 1998. godine i moga prvog velikog koncerta ispred Vječne vatre . Dino je svakako osoba od kojeg se dosta toga može naučiti i od kojeg smo svi mi dosta toga naučili. Na prvom mjestu ako znaš šta hoćeš, ideš prema tom cilju, vjeruješ u sebe onda ni uspjeh neće izostati.
Djelujete kao osoba koju malo šta može izbaciti iz takta.
Uvijek sam vjerovao u ono što radim bez obzira na to šta će okolina reći. Imam veliki broj saradnika među kojima vlada obostrano poštovanje i povjerenje. Dosta sam uporan u onome što radim mogu reći i tvrdoglav. Još dok sam počinjao kao mlad sa nekim svojim projektima, gdje u mojoj sredini i nije bilo baš nekog razumijevanja… Ali smo vremenom našim predanim i strpljivim radom iz godine u godinu napravili da i te, nazovimo ih, nove note budu normalne i prihvaćene. Za kraj savjetujem mladim ljudima da vjeruju u svoje ideje i ono što rade jer trud i rad se uvijek na kraju isplate.
