Umjetnika Adina Hebiba (69) ništa ne može slomiti. On je u posljednjih nekoliko godina prebolio ptičju i svinjsku gripu, imao operaciju pluća, a nisu ga zaobišli ni obostrana upala pluća, koronavirus, infarkt, koma, dva maligna tumora, žučna kesa, trbušna kila, pet stentova…
Pred njim je do kraja godine još jedan operativni zahvat kojem ususret ide pun optimizma i uz sve to konstantno radi.
Kako kaže za Raport njemu je atelje sve. Trenutno radi novi ciklus slika, spava u ateljeu, u san utone gledajući u svoje radove, a to je i prvo šta vidi kad ujutro otvori oči.
“Najvažnija stvar je da sam sve bolesti do sada pomeo, ali moram operisati karotide. Sa uvaženim profesorom doktorom Kacilom vjerovano ću i ovo riješiti nakon svih peripetija koje sam ja preživio i uradio. Ima nešto, nije slučajno što me Bog čuva u životu. Radim punom parom”, govori nam slikar.
Bila mu je, ističe, čast sto je nedavno imao veliku izložbu u dvorcu Eltz u Vukovaru.
“To je nivo Klovićevih dvora i nivo muzeja Mimara, gdje sam izlagao. Znači da su mi u Hrvatskoj ostali još samo Klovićevi dvori”, govori nam Hebib.
Naglašava da je na izložbu u Vukovaru, koju je upriličio s kćerkom Miom, posebno ponosan:
“Zato što ja Vukovar tretiram kao Srebrenicu. Evo, godišnjica je… Mia i ja smo se izložbom poklonili žrtvama”.
Imao je Hebib još poziva, ali govori kako je odbio sve do konca godine da bi se malo odmorio I smirio.
Za iduću godinu najavljuje brojne projekte:
“Velika izložba Podravka, zatim ide Sveta nedjelja Rimac, i naravno moja ponovna izložba u Opatiji. Najvažnije je da je zajedno sa Školskom knjigom Zagreb izašao moj katalog dvojezični na 150 strana. To mi puno znači. Mia i ja naravno, ništa bez moje kćerke”, ističe on.
Govori kako je trenutno u ateljeu i radi novi ciklus slika.
“Tu se najbolje osjećam. Meni nije važno da slikam, ali važno je da sam u ateljeu. To je, hvala Bogu, davno shvatila i moja porodica koja me nevjerovatno poštuje u tome. Ja kad uđem u ciklus slika ne idem kući, iako mi je stan u Titovoj, spavam u ateljeu. To je moj način života”, govori nam Hebib.
Otvorilo se opet, otkriva nam, pitanje Katra. To je bilo prolongirano zbog pandemije koronavirusa i umjetnikovih zdravstvenih poteškoća.
“Meni je stalo da izlažem taj poseban ciklus koji se zove “Buket cvijeća za sve majke svijeta”. Mislim da su majke voditelj u svemu da su one koje stvaraju. I moj život je obilježen s tim, jer ja sam mojim suprugama zahvalan kako su mi odgojile djecu. Mislim da su moja djeca moja najbolja remek-djela.
To je ekspresionistički buket, koji nekad podsjeća na cvijeće, a nekada ne”, zaključuje Hebib.
