Pobunjeničke snage pokrenule su najveću ofenzivu protiv sirijske vlade u posljednjih nekoliko godina.
U nešto više od tjedan dana preuzeli su kontrolu nad drugim najvećim gradom u zemlji Aleppom, gradom Hama i okupljali su se izvan glavnog grada Homsa južnije.
U južnoj Siriji blizu jordanske granice, lokalni pobunjenici navodno su zauzeli veći dio regije Deraa, rodnog mjesta pobune protiv predsjednika Bashara al-Assada 2011. godine.
Iznenadna ofenziva na sjeveru naišla je na slab otpor sirijske vojske, koja je povukla svoje trupe iz Alepa, kao i iz Hame i drugih područja, piše BBC.
Napad je predvodila islamistička militantna skupina Hayat Tahrir al-Sham (HTS) – koja ima dugu i uključenu povijest u sirijskom sukobu.
HTS je označen kao teroristička organizacija od strane UN-a, SAD-a, Turske i drugih zemalja.
HTS je osnovan pod drugim imenom, Jabhat al-Nusra, 2011. godine kao izravna podružnica Al Qaide.
Vođa samozvane grupe Islamska država (IS), Abu Bakr al-Baghdadi, također je bio uključen u njeno formiranje.
Smatralo se jednom od najučinkovitijih i najsmrtonosnijih skupina protiv predsjednika Assada.
Ali činilo se da je njezina džihadistička ideologija bila pokretačka snaga, a ne revolucionarni žar – i u to se vrijeme smatralo da je u suprotnosti s glavnom pobunjeničkom koalicijom pod zastavom Slobodne Sirije.
A 2016. vođa skupine, Abu Mohammed al-Jawlani, javno je raskinuo redove s Al Qaidom, raspustio Jabhat al-Nusru i osnovao novu organizaciju, koja je uzela ime Hayat Tahrir al-Sham kada se spojila s nekoliko drugih sličnih skupina godinu dana kasnije.
HTS je već neko vrijeme uspostavio svoju bazu moći u sjeverozapadnoj pokrajini Idlib gdje je de facto lokalna uprava, iako su njegovi napori u postizanju legitimnosti ukaljani navodnim kršenjima ljudskih prava.
Također je bio uključen u neke gorke sukobe s drugim skupinama.
Njegove ambicije izvan Idliba postale su nejasne.
Od razlaza s Al Qaidom, njen cilj bio je ograničen na pokušaj uspostavljanja fundamentalističke islamske vladavine u Siriji, a ne šireg kalifata, kao što je IS pokušao i nije uspio.
Pokazalo se malo znakova pokušaja ponovnog rasplamsavanja sirijskog sukoba u velikim razmjerima i obnavljanja izazova Assadovoj vladavini nad većim dijelom zemlje – do sada.
U martu 2011. prodemokratske demonstracije izbile su u južnom gradu Deraa, inspirirane pobunama u susjednim zemljama protiv represivnih vladara.
Kad je sirijska vlada upotrijebila smrtonosnu silu da slomi neslaganje, prosvjedi koji su zahtijevali predsjednikovu ostavku izbili su širom zemlje.
Nemiri su se širili, a gušenje sve više. Pristaše oporbe uzele su oružje, najprije kako bi se obranile, a kasnije kako bi svoje područje oslobodile sigurnosnih snaga. Assad je obećao da će slomiti ono što je nazvao “terorizmom koji podržavaju inozemci”.
Pojavile su se stotine pobunjeničkih skupina, strane su sile počele zauzimati stranu i uključile su se ekstremističke džihadističke organizacije poput grupe Islamska država (IS) i al-Qaede.
