Opera “Tvrtko, kralj bosanski” kompozitora Ammara Jažića prva je bosanskohercegovačka kraljevska opera i jedinstveno muzičko djelo svoje vrste u historiji bosanskohercegovačke muzike, a nastala je po romanu “Ljetopis o kralju Tvrtku” Jasmina Imamovića i libretu Muamera Kodrića.
Svjetska praizvedba će biti upriličena u Narodnom pozorištu 29. novembra povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine.
O svemu tome za Raport govori kompozitor Ammar Jažić.
Opera “Tvrtko, kralj bosanski” najavljuje se kao prva bosanskohercegovačka kraljevska opera i jedinstveno muzičko djelo. Zvuči zaista grandiozno, što Vas sigurno i dodatno obavezuje.
„Da! Prije svega moram da napomenem jednu, za mene kao umjetnika, bitniju činjenicu, a to je da je ovdje u pitanju stvaranje nacionalne opere koja je u svijetu svoj procvat doživjela početkom 19. stoljeća. Nacionalna opera kao takva, obrađuje teme iz historije naroda koji predstavlja, kao npr. historijske likove, legende, narodne priče i slično.
Mi, kao kultura i narod, zaista imamo mnogo tema koje se mogu pretočiti u jezik i stil nacionalnih djela, a jedna od takvih je evo i “Tvrtko, kralj bosanski”.
Veliki je izazov bio napraviti jedno ovako kompleksno djelo u tako kratkom roku, gdje po svojoj formi ova opera spada u formu Grande opera, u čijoj realizaciji učestvuju operni solisti, hor, simfonijski orkestar i balet, odnosno skoro pa cijeli teatarski splet jezika kojima se obraćamo publici“.
Možete li nam predstaviti operu – ko je sve u ekipi koja je stvara?
“Opera ‘’Tvrtko, kralj bosanski’’ je plod koprodukcije Bošnjačke zajednice kulture i Narodnog pozorišta Sarajevo, gdje je Bošnjačka zajednica kulture angažovala libretistu Muamera Kodrića za kreaciju libreta, a zatim i mene kao kompozitora/autora djela. S druge strane, izvršni dio produkcije obavlja Narodno pozorište u Sarajevu, koji su za ovu priliku angažovali opernog reditelja Dražena Siriščevića i dirigenta maestra Josipa Šegu iz Zagreba, s kojim moram da kažem imam jedno prelijepo iskustvo kroz suradnju na djelu koje pripremamo, kao i ostali mnogobrojni tim NPS koji vrijedno radi na postavci ove zaista zahtjevne praizvedbe“.
Čime ste se rukovodili i šta Vas je inspirisalo pri komponiranju?
„O bosanskom srednjovijekovlju se ne zna baš toliko puno kao što je to slučaj u nekim drugim kulturama koje imaju jako puno detalja o svojoj prošlosti. Osnovni izvor inspiracije u stvaranju opernog libreta bio je roman pisca Jasmina Imamovića ‘’Ljetopis o kralju Tvrtku’’, koji nam je dao neke od smjernica ličnih kraljevih odnosa u to vrijeme, neke historijske činjenice kao i okolnosti tog vremena, a opera kao priča koja se publici obraća u direktnom govoru, je onda pretočena u formu libreta po motivima iz tog romana“.
Imate veliku podršku za ovaj projekt – od Nermina Nikšića do Denisa Bećirovića. Koliki je ustvari značaj ove opere za Bosance i Hercegovce?
„Da, podrška državnih organa je, mogu da kažem, bila zadovoljavajuća u ovome projektu jer su se stvorili preduslovi za postavljanje ovoga djela na nivou koji je dovoljan da se jedna takva priča ispriča sa dignitetom i poštovanjem kakvo zaslužuje. Jer, ipak ovo koliko god bila lična priča ona je zapravo trag nas samih kroz historiju šta smo nekada bili u odnosu na ovo što jesmo sada“.
Premijera je na Dan državnosti bivše države 29. novembra.
„Cilj nije nikakvo ideološko vezivanje za taj datum, jer to historijski gledano nema veze s ovom pričom koju priča opera. Ideja jeste bila da datum praizvedbe bude vezan za 25. novembar, ali opet samo sa željom da se narodu Bosne i Hercegovine opera pokloni na dan Državnosti jedine nam domovine“.
Vi ste očigledno ljubav prema muzici naslijedili od Vašeg rahmetli oca Faruka Jažića. Je li Sarajevo zaboravilo Vašeg oca?
„Sarajevo kao sredina zaboravlja skoro pa sve važne ljude iz skorije historije… Ne samo Sarajevo, generalno mogu da kažem da kao narod kratko pamtimo, a onda nakon nekoliko generacija imamo potrebu da se osvrnemo u neku tu već davnu prošlost, da “iskopamo” neke legende, detalje i priče o osobama koje su činile društveni život nekih prošlih vremena.
Kroz moje stasavanje s rahmetli ocem, čitav moj život je bio vezan uz muziku tako da jedan od glavnih “krivaca” u odabiru moga životnog puta je moj rahmetli otac kojem ovo svoje, do sada, najveće djelo -operu ‘’Tvrtko, kralj bosanski’’ od srca posvećujem“.
Rasli ste uz muzičke legende poput Tome Zdravkovića i Safeta Isovića. Kakve uspomene nosite na taj period?
„Da, kroz moje odrastanje s ocem sam imao priliku biti u momentima kada je on stvarao muziku sa tim imenima, koja su obilježila jedno vrijeme. Tu uspomena ima da se napiše jedna lijepa zbirka sjećanja, na vrijeme na koje kada se osvrnem budi osjećaj ponosa i časti“.
