Japanke su oduvijek spadale među najljepše i najelegantnije žene na svijetu. Sa 30 izgledaju kao da imaju 18, a sa 40 kao da im aju 25. Glavni faktor za njihov dobar izgled i dugovječnost je njihov način ishrane.
Zabluda je da Japanci jedu samo suši. Naprotiv – njihov jelovnik je mnogo bogatiji i osim ribe sadrži morske plodove i trave, povrće, soju, rižu, voće, zeleni čaj…
Visokokalorična jela, kao i brza hrana rijetko se mogu vidjeti u njihovom tanjiru. Prilikom izbora namirnica važno im je da budu sezonske i svježe, zimi jedu meso, ribu, supe i tople napitke, dok ljeti jedu morske plodove, hladne supe, salate i ramen.
Barenje, grilovanje, kuhanje na pari, dinstanje sa jako malo ulja – tako se hrana sprema u Japanu. Povrće se uvijek siječe na listove tako da bi se što manje termički obrađivalo i zadržalo što više hranljivosti. Prirodna ljepota, boja i ukus njima su na prvom mjestu, zato su vrlo pažljivi sa začinima i trude se da ni u čemu ne pretjeraju i opterete stomak.
Konzumiranje hrane za Japanke je čitav ritual. One jedu polako, u malim zalogajima i malim porcijama. Hrana se rijetko dekoriše jer se insistira na prirodnosti izgleda, a skoro nikad se u jedan tanjir ne stavljaju dva različita jela, jer se to smatra nedostatkom ukusa.
Riža je sastavni dio skoro svakog obroka u Japanu, a obično se sprema samo sa dodatkom soli i maslaca.
U Japanu je praksa za doručak takva da mora biti sastavljen od raznovrsnih namirnica i više malih porcija. Tu bi trebalo da bude nekoliko jela, a obično su to riba, riža, omlet, miso supa, soja i neko povrće. Uz, naravno, čaj.
Japanci rijetko jedu desert, a kada to čine, radi se o malim količinama. Kod njih nema bombastičnih kolača i torti, a čak i sladoled prave od riže (moki). U pitanju su slatkiši sa niskim nivoom šećera i nama na zapadu se vjerovatno ne bi ni svidjeli – osim što za efekt imaju savršeno ravan stomak.
