Od nestanka Danke Ilić (2) u Banjskom polju kraj Bora u Srbiji prošlo je više od dva mjeseca, a da policija još nije pronašla djevojčicu ni njeno tijelo.
Istražitelji su uvjereni da su curicu ubili radnici JKP Vodovod iz Bora, Dejan Dragijević (50) i Srđan Janković (50). Sumnjiče ih da su djevojčicu udarili automobilom, tijelo stavili u gepek i odvezli ga na deponij.
Srbijanski mediji pisali su da je Dejan priznao da je ubio, odnosno ugušio Danku nakon što se probudila u službenu automobilu u koji su je strpali.
Drugoosumnjičeni Srđan, koji se branio šutnjom, nedavno je promijenio advokata i navodno je spreman iznijeti svoju obranu. Republika.rs piše da bi to trebalo biti 4. juni.
Šta će reći, još se ne zna.
“Vidio sam se s njim i znam o čemu želi pričati, ali detalje ne mogu iznositi.
Tužilaštvo će odrediti datum kad će Srđan iznijeti odbranu”, rekao je za advokat Živadin Bogdanović.
Šutnjom se branio i Dejanov otac Radoslav, kojega su nakon dva mjeseca u istražnom zatvoru nedavno pustili na slobodu.
Njega i Dejanova brata Dalibora istražitelji sumnjiče da su mu pomogli riješiti se tijela, odnosno da su tijelo odnijeli s deponija i sakrili negdje drugoe.
Dalibor, za kojega su mediji također pisali da je priznao pomaganje u zločinu, preminuo je nakon ispitivanja u policijskoj stanici.
Obdukcija je kasnije pokazala da je preminuo nasilnom smrću uslijed brojnih povreda.
Zbog toga je tužilaštvo pokrenulo istragu, koja bi trebala rasvijetliti okolnosti njegove smrti. U policijsku stanicu u Boru srbijanski MUP poslao je unutrašnju kontrolu, podjseća 24sata.hr.
U međuvremenu je prirodnom smrću, nakon što je u kući ostala potpuno sama, preminula njihova majka Svetlana. Ovih dana iz istražnog je zatvora nakon dva mjeseca pušten njihov otac Radoslav.
“Šta da vam kažem, proveo sam u zatvoru dva mjeseca. Bilo mi je teško, izgubio sam sina i ženu, vratio sam se u praznu kuću, nikog da me pozdravi.
Ne znam šta ću prije, sjedim, gledam u zidove i plačem”, kroz suze je rekao Radoslav za Kurir.
Otkrio im je da mu je boravak u zatvoru iz dana u dan postajao sve teži, a jednom prilikom stražari su uspjeli spriječiti napad drugog zatvorenika na njega.
“Ispitivali su me, išao sam na poligraf, pao sam prvi put na njemu, ali su mi postavljali svakakva glupa pitanja. Od toga jesam li kopao usred noći i premještao tijelo, gdje je dijete, ali što da kažem kad ništa ne znam.
Bolestan sam, moglo bi se reći, s jednom nogom u grobu, ne mogu ni kući ništa kopati, a kamoli da odem usred noći i nešto kopam”, pričao je Radoslav.
Ne vjeruje da su njegovi sinovi krivi za ono za što ih se sumnjiči.
“Ne mogu vjerovati, stvarno ne mogu, ali vjerujte više ne mogu vjerovati ni sebi, otkud ja znam šta su moji sinovi radili i jesu li u tome učestvovali?
