Gnojna angina ili faringitis je akutni upalni sindrom grla čiji su uzročnici razni mikroorganizmi. Riječ je o upali koja zahvata ždrijelo i krajnike (tonzile, mandule). Zbog toga se upotrebljava i naziv “tonzilofaringitis“.
Angina je česta upala koja u velikoj mjeri pogađa malu djecu, ali i odrasle. Javlja se bol u stražnjem dijelu ždrijela prilikom gutanja ili bez njega. Budući da se javlja tokom hladnijih mjeseci, možemo je slobodno nazvati “sezonskim oboljenjem”.
Angina prema nastanku može biti primarna i sekundarna. Primarna angina je samostalna bolest koju karakterizira upala u samom ždrijelu. Takve su streptokokna, Plaut-Vincentova, difterična i tularemična angina.
Sekundarne angine javljaju se kao posljedica komplikacije neke druge bolesti, koja doprinosi slabljenju imuniteta. Najčešće je riječ o virusnim infekcijama gornjih dišnih putova.
Većina uzroka je zarazne prirode. Daleko najčešće je uzrokovana virusom ili bakterijom. Rjeđi uzroci su apsces (nakupine gnoja) te epiglotitis (infekcija nepčane resice). Epiglotitis je češći u djece, ali se javlja i u odraslih.
Glavne karakteristike faringitisa su bol u grlu, poteškoće s gutanjem, glavobolja, promjene na krajnicima, obloženost jezika te povećanje regionalnih limfnih čvorova.
Kada je u pitanju gnojna angina, inkubacija bolesti je kratka, otprilike 1 – 3 dana. Upala je većinom uvjetovana oslabljenim imunitetom te je često praćena i povišenom tjelesnom temperaturom. Prenosi se kapljičnim putem sa zaražene osobe koja kašljanjem, kihanjem ili govorom izbacuje uzročnike bolesti u svoju okolinu.
Preboljena angina ostavlja kratkotrajan imunitet – od ove bolesti se može oboljeti mnogo puta.
Angina je upala čije je liječenje simptomatsko. Terapija je specifična i ovisi o uzročniku. Simptomatskom terapijom se pacijentu pomaže da lakše ublaži i svlada simptome bolesti.
Krajnici ili tonzile su dvije žlijezde smještene u stražnjem dijelu grla. One su dio imunološkog i limfnog sitema. Njihov je zadatak sprečavanje prodora bakterija i virusa u organizam. Zbog toga se ljekari ne odlučuju lako za njihovo uklanjanje. No, kad gnojna angina poprimi kroničan oblik, to postaje nužno.
Simptomi gnojne angine su:
Upali krajnika najviše su podložna upravo djeca, i to najčešće ona do tri godine. S obzirom na to da dio vremena provode u vrtiću ili u školi s drugom djecom, posebno su osjetljivi na sve zarazne bolesti, pa tako i ovu. Veći broj kliconoša je zapažen u zatvorenim kolektivima poput škola, dječjih domova ili vrtića, pogotovo u zimskim mjesecima.
Ako vaše dijete ima gnojnu anginu više puta u godini, riječ je o akutnoj upali. Ako pak ima gnojnu anginu duže od tri mjeseca, radi se o kroničnoj upali.
Često prehlada koja se ne liječi prijeđe u upalu uha te tako olakšava širenje upale kroz nosnu šupljinu na grlo. Na gnojnu anginu može upućivati i uvećana slezena koja kod djece može uzrokovati bolove u trbuhu i mučninu.
Kada je u pitanju liječenje, najvažnije je da pomognete djetetu da se odmori i što prije vrati svakodnevnim aktivnostima.
Također, potaknite ga da jede i pije. S obzirom na bol u grlu kruta hrana ne dolazi u obzir, a ne preporučuju se ni topla hrana i piće. Ponudite mu sladoled i hladne tekućine.
Obratite pažnju na unos tekućine kako biste spriječili dehidraciju. Najbolji izbor su voćni sokovi i mineralna voda. Pomoći mu možete i tako da mu ispirete grlo toplom slanom vodom, ali i sprječavanjem daljnjeg širenja bakterija pomoću redovite higijene.
Dijete se može vratiti u školu ili vrtić kada se bude osjećalo bolje ili barem jedan dan nakon što temperatura padne.
Osim kod djece, ova je bolest česta i kod odraslih s oslabljenim imunitetom. Zanimljivo je da ne pogađa stariju populaciju. Dob oboljelih najčešće ne prelazi 35 godina.
Dijagnoza se postavlja pomoću brisa grla ili krvne slike. Bris se radi ako se sumnja na bakterijsku upalu, a krvna slika otklanja sumnju radi li se o virusnoj ili bakterijskoj upali.
