Informacija o skrivanoj presudi protiv glumca Moamera Kasumovića za bludničenje nad maloljetnikom u Sarajevu još potresa bh., ali i regionalnu javnost, a pitanje o skandaloznom odbijanju Općinskog suda u Sarajevu da da informaciju Raportu koji je prvi objavio ovu vijest, potencirano je i na krajem prošle sedmice okončanoj trećoj po redu Regionalnoj konferenciji o saradnji novinara, odnosno medija i pravosudnih institucija u oblasti sigurnosti novinara/ki i komunikacije dvije profesionalne zajednice, održanoj u Mavrovu, u Sjevernoj Makedoniji.
U radu konferencije je učestvovalo oko 120 predstavnika pravosuđa, novinara i međunarodnih organizacija iz Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Srbije. Među učesnicima su bili i novinari iz BiH, predvođeni predsjednicom Udruženja BH novinari Borkom Rudić.
Predavač na jednom od panela bio je i Muhamed Tulumović, predsjednik Općinskog suda u Tuzli koji se već godinama ističe kao pozitivan primjer dobre prakse u saradnji s medijima i taj sud prepoznat je po svojoj transparentnosti, koja nažalost nije svojstvena većini pravosudnih institucija u našoj zemlji.
Neplanski, ali neizbježno jedna od tema koja se nametnula među učesnicima Konferencije bila je i vijest koju je objavio Raport portal o tome kako je regionalno poznati glumac Moamer Kasumović još prije tri godine nepravosnažno, a potom prošle godine pravosnažno osuđen na godinu dana zatvora zbog bludničenja nad maloljetnikom, a ta informacija je skrivana od javnosti sve dok Kasumovićeva žrtva nije o tome sama progovorila.
S obzirom na to da iz Općinskog suda Sarajevo, ali ni Kantonalnog suda u Sarajevu, kako je Raport ranije već pisao nisu željeli potvrditi informaciju o tome je li Kasumović osuđen i zbog čega, novinarka Raporta je na Konferenciji u Makedoniji, pitala predsjednika Općinskog suda u Tuzli Muhameda Tulumovića, da li bi iz Suda na čijem je on čelu mogli za medije potvrditi informaciju o nekoj presudi poput ove izrečene Kasumoviću.
U tom odgovoru, a i u naknadnom pojašnjenju za Tulumovića nema nikakve dileme o tome da bi informaciju o jednom ovakvom slučaju, naravno, uz sve mehanizme zaštite žrtve odmah podijelili s javnošću.
“Praksa Općinskog suda u Tuzli je takva, da smo mi imali takav predmet, mi bismo javnost o tome upoznali u fazi potvrđivanja optužnice. Takav predmet je sigurno od interesa za javnost. Sudije su dužne da takve predmete dostavljaju našem saradniku za pristup informacijama i obradu informacija. Mi proaktivno djelujemo i informaciju takvog sadržaja bismo podijelili s javnošću onog trenutka kada je optužnica potvrđena. Mi inače proaktivno djelujemo i na našoj zvaničnoj internetskoj stranici dostupne su sve informacije o postupcima, bez obzira na to da li se radi i o javnim ličnostima, rukovodiocima javnih institucija, inspektorima, policajcima, mi takve informacije objavljujemo, a ovakav jedna slučaj bi bio u prioritetima za objavu i takav slučaj bi bio praćen i kompletan postupak bi bio popraćen uz objavu informacije i o prvostepenoj i o drugostepenoj presudi. U ovakvom slučaju, poput Kasumovićevog, takva informacija se morala podijeliti s javnošću”, konkretno je odgovorio Muhamed Tulumović, predsjednik Općinskog suda u Tuzli.
Nažalost, ponašanje Općinskog suda u Sarajevu koji se nakon kritika javnosti djelomično “posuo pepelom” i u javnost naknadno odaslao nekoliko informacija pokazuju da se nekim osuđenicima pogoduje i bez obzira na gnusnost krivičnog djela koje počine i štiti ih se, što je nedopustivo i zahtijeva istragu i sankcije za one koji su tako postupali i postupaju.
Iako se proteklih dana za medije u BiH o slučaju skrivanja presude Moameru Kasumoviću sporadično oglašavaju organizacije i pojedinci, uglavnom iz filmske industrije, jasno je da je tema pedofilije i sakrivanja identiteta osoba osuđenih za budne radnje ili obljubu maloljetnika ogroman i širok društveni problem u cijeloj BiH kojem se što prije mora ozbiljno i sistemski pristupiti.
A, u tome bi trebale prednjačiti prvenstveno pravosudne institucije koje kroz mehanizme zaštite maloljetnika, s druge strane moraju iskoristiti sva raspoloživa sredstva da zaštite drugu djecu od predatora, a to mogu učiniti samo na način da nas upozore na takve osobe i presude protiv njih, a ne da štite i skrivaju njihova imena čak i kada mediji to već doznaju.
Podsjećamo i Kantonalni sud u Sarajevu nije želio Raportu potvrditi informaciju o postojanju presude protiv Kasumovića, a tek je Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu potvrdilo za Raport tu informaciju.
Svakako da do ovakvih situacija dovodi i nepostojanje registra presuđenih pedofila, o čemu smo već također pisali, ali pravosudna zajednica u BiH, naročito Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH već je moralo i mora zauzeti stav o tome kako se sudovi i tužilaštva trebaju ponašati u situacijama kada osude nekog pedofila, omoguće mu otkup kazne i bez ikakvog upozorenja javnosti, puste ga slobodno da šeta i da nesmetano vreba neku novu žrtvu.
Institucionalna šutnja o ovakvim slučajevima je nedopustiva, a ovaj primjer stvara bojazan da sudski registri možda kriju još imena osoba koje svakodnevno susrećemo, a ne znamo da su presuđeni pedofili.
Zato takve sumnje i strahove treba otkloniti uspostavom, ne planiranog zatvorenog, nego otvorenog registra presuđenih pedofila.
