Suočen s gomilom novinara, izumitelj Thomas Midgley Jr. izlio je aditiv za olovo po rukama i potom nastavio udisati njegove pare otprilike minutu. Neometano je rekao: “Mogao bih to raditi svaki dan, a da nemam nikakvih zdravstvenih problema.”
Ubrzo nakon toga, Midgley je trebao liječenje. Ali taj je čin imao strašne posljedice izvan njegove vlastite dobrobiti, piše CNN.
Godina je bila 1924., a Midgley, tada hemijski inžinjer za General Motors, izveo je trik kako bi potkrijepio svoje najnovije, unosno otkriće: spoj olova nazvan tetraetil olovo. Dodan benzinu, riješio je jedan od najvećih problema s kojima se automobilska industrija u to vrijeme suočavala — lupanje motora, odnosno sitne eksplozije u automobilskim motorima zbog niske kvalitete benzina koje su rezultirale neugodnim zvukom i potencijalnom štetom. Olovo je pomoglo, ali uz velike troškove, jer je tvar vrlo otrovna za ljude, posebno za djecu.
Midgley će ostaviti trag u historiji još jednim destruktivnim izumom, također rješenjem problema: potrebom za zamjenom štetnih i zapaljivih plinova koji se koriste u rashladnim i klimatizacijskim uređajima. Otkrio je da su CFC, odnosno klorofluorougljici, idealna zamjena i bezopasni za ljude. Međutim, pokazalo se da su smrtonosni za ozon u atmosferi, koji blokira opasno ultraljubičasto zračenje koje može uzrokovati rak kože i druge zdravstvene probleme, ali i štetiti biljkama i životinjama.
Sto godina nakon te vratolomije pred novinarima 1924., planeta se još oporavlja od loših učinaka oba Midgleyjeva izuma. Ozonskom omotaču trebat će još četiri decenije da se potpuno zacijeli, a budući da se olovni benzin još prodavao u dijelovima svijeta do 2021., mnogi i dalje žive s dugoročnim učincima trovanja olovom.
Ipak, Midgley — čija će priča biti ispričana u nadolazećem filmu koji je osmislio scenarista filma “Vuk s Wall Streeta” iz 2013. — decenijama je slavljen kao heroj.
Rođen u Beaver Fallsu, Pennsylvania, 1889., Midgley je rano imao sklonost pronalaženju korisnih primjena poznatih tvari. U srednjoj školi koristio je sažvakanu koru skliskog brijesta kako bi bejzbolskim loptama dao zakrivljeniju putanju, što su profesionalni igrači kasnije pokupili.
Bio je poznat po tome što je sa sobom cijelo vrijeme nosio kopiju periodnog sistema elemenata, njegov glavni alat u potrazi za supstancom koja će označiti njegov revolucionarni izum.
Zadatak rješavanja problema lupanja motora Midgleyu je pripao dok je radio u General Motorsu 1916. godine.
“Bio je to početak automobilske ere u Sjedinjenim Državama, a Ford je razvio Model T, koji nije bio jako moćan”, rekao je Gerald Markowitz, profesor historije na City University of New York.
“GM se udružio sa Standard Oilom i DuPontom kako bi pokušali razviti snažnije motore, a kako bi to učinili morali su riješiti problem lupanja motora s gorivom koje su imali u to vrijeme.”
Pod vodstvom Charlesa Ketteringa, još jednog utjecajnog američkog izumitelja i voditelja istraživanja u GM-u, Midgley je prošao kroz hiljade tvari — uključujući arsen, sumpor i silicij — u potrazi za onom koja smanjuje lupanje kada se doda benzinu. Na kraju je došao do tetraetil olova, derivata olova koji se na tržištu jednostavno nazivao etil. Olovni benzin je prvi put pušten u prodaju u Daytonu, Ohio, 1923. godine i na kraju se proširio po cijelom svijetu.
Olovo je vrlo otrovno, bez sigurnog nivoa izloženosti i može narušiti razvoj djece, uzrokujući smanjenu inteligenciju i poremećaje ponašanja, navodi UNICEF. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 1 milion ljudi godišnje još umre od trovanja olovom.
Otrovnost olova bila je već dobro poznata kad ga je Midgley dodao plinu, ali to nije spriječilo da ethyl postane komercijalni uspjeh.
“Bilo je uzbuna jer je olovo bilo poznato kao toksin”, rekao je Markowitz. “Ali stav industrije bio je da nema dokaza da će olovo koje izlazi iz ispušnih cijevi automobila naštetiti ljudima. I upravo je taj nedostatak dokaza naposljetku naveo glavnog hirurga da ne poduzme ništa nakon konferencije o javnom zdravstvu 1925.
Međutim, radnici u proizvodnji etila brzo su iskusili loše posljedice.
“Činjenica da su se ljudi koji rade u laboratorijima koji proizvode tetraetil olovo razboljevali, stvorila je krizu”, rekao je Markowitz. “Oni bi doslovno poludjeli zbog izloženosti olovu.”
Midgley je otišao toliko daleko da je polijevao ethyl po rukama i udisao ga tokom one konferencije za novinare 1924. u pokušaju da utaži strahove.
Ali u stvarnosti se i on trovao.
“Definitivno je napisao u pismu u januaru 1923. da se malo otrovao olovom, a trovao se olovom do kraja života”, rekao je Bill Kovarik, profesor komunikacija na Univerzitetu Radford u Virginiji. ,
